Potrebno je dvije do tri godine da vanjsko tržište uopće prihvati proizvode nekog izvoznika i tek onda se mogu očekivati rezultati na tim tržištima.
Na njihovu sreću, industrija papira i ambalaže prva se stala oporavljati tako da Belišće osjeća znakove oporavka, koje se očituju u porastu cijena njihovih proizvoda te povećanom broju narudžbi. Belišće ostvaruje 65 posto svojih prihoda na stranim tržištima te izvozi u 20-ak zemalja. Kao i ostali poduzetnici gosti konferencije, i Jerbić se požalio na protekcionizam kojemu pribjegavaju Europsi, ali to je činjenica s kojom se Hrvatska i njena izvoznici u današnjoj situaciji moraju pomiriti, a svjetlo na kraju tunela može biti nastavak pregovora o pristupanju Uniji, čiji je završetak i Hrvatsku mogao staviti u poziciju povlaštenih zemalja. Belišće u svojem proizvodnom procesu troši jako mnogo energenata, koji na troškovnoj strani sudjeluju s gotovo 30 posto.
Povećanje cijena električne energije nije se smjelo dogoditi u trenutku kad su hrvatski izvoznici bili gotovo na koljenima – rekao je Jerbić, dodajući da su veće potrebe u poslovanju izbjegli upravo zahvaljujući HBOR-u, koji je u određenim trenucima bio gotovo jedina institucija koja je bila voljna plasirati kapital potreban izvoznim tvrtkama. Končar distributivni i specijalni transformatori dio su istoimene grupacije koji je već godinama gotovo potpuno okrenut stranim tržištima. Član Uprave Končar D&ST-a Petar Vlačić rekao je da je njegova tvrtka imala sreću što se sektor nalazi u pozitivnoj konjukturi te u njoj nije bilo previše potresa kao kod ostalih izvoznika.
S obzirom na navedeno, prilagodbe krizi koje smo morali vršiti nisu bile bolne kao kod nekih drugih kompanija – rekao je. Dodao je da unatoč činjenici da mu je i sljedeća godina gotovo potpuno pokrivena narudžbama, Končar D&ST neprestano traži nove poslovne prilike.
Potrebno je dvije do tri godine intenzivnih napora da vanjsko tržište uopće prihvati proizvode nekog izvoznika i tek onda se mogu očekivati rezultati na tim tržištima. Izvoziti je teško i kad nije kriza, a sad je situacija još zahtjevnija – smatra Vlačić.
Upravo zbog toga njihovi su napori usmjereni na nešto snažniji ulazak na tržišta Njemačke i Francuske. Izvoznici sudionici konferencije složili su se da raznorazna prava opterećuju proračun, što zbog viših poreza i ostalih davanja otežava poslovanje i smanjuje konkurentnost izvoznika.
Na raspoloživoj strani proračuna trebalo bi napraviti drastičan rez – rekao je Vlačić. Prema njemu porez na dobit nije problem, ali je problem porez na plaću, koji je povezan s ne-reformiranim mirovinskim i zdravstvenim sustavom.
Potrebu kresanja državnih troškova naglasio je i Zoran Jašić, veleposlanik Hrvatske u Austriji.
To su zapravo snovi da se vječito možemo oslanjati na državu – rekao je Jašić, koji je bio i profesor javnih financija, osvrćući se na mjere koje je poduzela Austrija te ostale europske države i akcijske planove državnih vlasti i gospodarskih udruženja u tim zemljama, na koje su se morali ugledati i hrvatski decision makeri.
Bez izvoza male zemlje poput Hrvatske nemaju budućnost jer nemaju takozvanu ekonomiju razmjera – dodao je Jašić.
Naveo je nekoliko faktora poput prekvalifikacije radne snage, smenačivanja javnog sektora i komplementarnosti poljoprivrede i turizma koji bi mogli dovesti do povećanja izvoza, a samim time i BDP-a.
Vezano uz pristup financiranju, sudionici konferencije složili su se da je dobro da postoji HBOR jer sve ostale komercijalne banke vode svoju poslovnu politiku. No, postoje i oprečna mišljenja prema kojim poslovanje državne razvojne banke koja plasira sredstva po povoljnijim uvjetima deformira sliku cjelokupnoga financijskog tržišta te umjetno drži kamatne stope na nižim razinama. No, pitanje je je li tome tako – naime, troškovi financiranja poduzeća u razvijenijim ekonomijama mnogo su niži, pa s obzirom da domaće kompanije imaju i druge troškove na mnogo većim razinama, postojanje HBOR-a kao institucije koja nudi povoljnije kreditne linije od komercijalnih banaka ustvari barem djelomice umanjuje sve prednosti koje nad domaćim izvoznicima imaju njihovi strani konkurenti.
Slika koju su ponudili govornici na panelu nije i stvarno stanje svih hrvatskih izvoznika, budući da je riječ o najžalivijim kompanijama s ogromnim iskustvom i referencama čija je reakcija na financijsku krizu bila promptna i, pokazuje se to danas, poprilično efikasna. No, nisu svi bili te sreće – jako mnogo izvoznika koji nisu na vrijeme prihvatali činjenicu da se mijenjaju ustaljeni načini poslovanja danas se suočava s problemima koji im prijete propašću ili, pak, znatnim reduciranjem opsega poslovanja. Upravo su se na tu činjenicu osvrnuli govornici i gosti konferencije. Zajedničko mišljenje je da nam je sada nužno potrebno zaokret u načinu poticanja izvoznika te jasna i koherentna izvozna politika, u čije bi kreiranje trebali biti uključeni svi koji posjeduju potrebna znanja i vještine.
Svijet i dosadašnje poimanje ekonomskih odnosa mijenjaju se stubokom. Nekad nedodirljive postavke poput efikasnoga samoreguliranog tržišta, slobodne konkurencije i što manjeg miješanja države u poslovanje poduzetnika danas testiraju i najveći ekonomski mislioci današnjice. Sigurno je da će se nešto morati mijenjati i Hrvatska nikako ne bi trebala ostati na marginama tih promjena, već bi valjalo osigurati pretpostavke da, barem ovaj put, hrvatsko gospodarstvo bude uključeno u stvaranje nove ekonomske paradigme.
