Iznos raste i do 700 milijuna KM

Nakon što su banke prije otprilike godinu dana drastično povećale kamate na kredite za kupnju novih automobila, situacija se na radost kupaca počela mijenjati. Katastrofalni uvjeti koji su se manifestirali u rigoroznoj selekciji kupaca, ‘nenormalnim’ uvjetima te visokim kamatama prošlu su godinu učinili jednom od najcrnijih u povijesti domaćeg automobilizma. Takva situacija nije odgovarala apsolutno nikomu, stoga su banke bile primorane povući bar simbolične poteze.

U usporedbi sa stanjem otprije pola godine uočljiv je blagi pad prevelikih kamata koje su odbijale građane pri kupnji automobila. Neke banke nisu mijenjale kamate, no dvije ili tri važnije ipak su se odlučile na sniženje od pola ili jedan posto. Doći do relevantnih podataka o sniženju kamata u svim je bankama nemoguća misija. Svi šute kao zaliveni, a osim što ne žele komentirati novonastalu situaciju u kojoj su kamate simbolično snižene, još više odbijaju bilo kakav komentar ili nagađanje o dodatnim sniženjima.

Prema prognozama stručnjaka za naše tržište, banke će i u idućih nekoliko mjeseci bar simbolično spuštati kamate jer je to jedini način da se ponovno privuku klijenti. Naravno da se ne može govoriti o točnim brojkama jer svaka banka vodi svoju politiku, no realno je očekivati da će većina banaka izaći ususret svojim klijentima sa sniženjem od dodatnih pola ili jedan posto. Premda te promjene neće znatno utjecati na količinu odobrenih, točnije realiziranih, kredita, svaki pomak za domaću je autoindustriju izrazit napredak. Katastrofalni pad prodaje prema kojem se tržište novih automobila doslovno prepolovilo velikim dijelom ide na račun banaka koje su kamatama na kredite okrenule leđa većini potencijalnih kupaca.

Pat-pozicija u kojoj su se našli domaći zastupnici, banke, kupci, a na kraju krajeva i sama država, koja može intervenirati, nije dovoljno ništa dobro. Umjesto da sjednu zajedno za stol i pokušaju pronaći primjereno rješenje, svaki od spomenutih sudionika išao je u svojem pogrešnom smjeru. Možda će sniženje kamata, pa makar i u tom simboličnom obliku, označiti početak normalnijih odnosa koji će rezultirati većim zanimanjem kupaca zahvaljujući kojem bi domaće tržište automobila moglo ponovno početi normalno funkcionirati.

Prema podacima Ministarstva financija Federacije BiH do sada su svoja potraživanja na osnovi stare devizne štednje verificirale 68.232 osobe s 470 milijuna KM potraživanja. Sve one prema prihvaćenom zakonu imaju pravo na obračun 0,5 posto kamate od 1. siječnja 1992. do dana izdavanja obveznica, a kamata na obveznice do dospijeva na godišnjoj će razini biti 2,5 posto. Procjenjuje se da još 10-ak tisuća građana ima pravo na verifikaciju svojih potraživanja, koja bi nakon toga mogla dostići ukupan iznos od 700-tinjak milijuna KM s kamatama.

Obveznice će se izdati u obliku elektroničkog zapisa. Svi koji budu željeli moći će njima trgovati na Sarajevskoj burzi. Prve obveznice trebale bi se izdati do kraja ovog mjeseca, a prvi gotovinski obrok prema tim obveznicama trebao bi se isplatiti 31. prosinca ove godine, za što je u proračunu FBiH predviđen iznos od 50 milijuna maraka.

Naime, Srkalović tvrdi da pristajanjem na taj pravni postupak štediše gube mogućnost zaštite svojih prava pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu, jedinom institucijom u čiju zaštitu ti građani još vjeruju. Srkalović objašnjava da Sud u slučajevima devizne štednje sudi na temelju kršenja imovinskih prava građana, a da nakon verifikacije problem štednje prelazi iz područja imovinskih na područje obligacijskih odnosa, kojim se taj sud ne bavi. On vjeruje da se država svjesno upustila u takav postupak da se osigura od mogućih posljedica ako se obveznice ne isplate u zakonskom roku.

Naša je procjena, u koju smo duboko uvjereni, da je najnoviji zakon donesen da bi se zaštitili državni, a ne interesi deviznih štedišta, zbog kojih je navodno prihvaćen – rekao je Srkalović.

Te navode kao apsolutno netočne odbacuju u Ministarstvu financija Federacije BiH, koje se godinu mukotrpno borilo da osigura parlamentarnu potporu za svoj prijedlog zakona. Nakon što je koncept državnog izdavanja obveznica propao još u veljači prošle godine, poslije odluke Vlade RS-a da prema vlastitu zakonu izda svoje obveznice građanima tog entiteta, štediše u FBiH ostali su diskriminirani. Tada je započet dugotrajni postupak pred Ustavnim sudom BiH tijekom kojeg se u FBiH nije radilo ništa u vezi s tim problemom, a RS je, osim što je izdao obveznice, već isplatio dva gotovinska obroka građanima kojima su izdane. Ustavni je sud BiH na kraju dao za pravo vlastima RS-a da su mogle sastaviti vlastiti zakon, nakon čega se i Federacija BiH upustila u donošenje sličnog, ali to se zbog raznih problema oteglo cijelu ovu godinu.

Ministar financija FBiH Vjekoslav Bevanda misli da je prihvaćeni zakon jedino jamstvo koje štedišima treba i na kojoj inzistiraju. Bez zakona štediše u FBiH nisu imali ništa. Svi koji misle da će im pomoći stalnim odgađanjem izdavanja obveznica grijše i tim ljudima koji toliko dugo čekaju svoj novac uopće ne pomažu – misli Bevanda.

U njegovu ministarstvu također odbacuju tvrdnje da se verifikacijom uskraćuje bilo kakvo pravo štedišima. Napominju da je zakonom jasno precizirano da verifikacija štednje ne podrazumijeva odustajanje od bilo kojega drugog način borbe za povrat tog novca, pa ni sudskog. Drugim riječima, štediše će moći, prema tumačenju vlasti, i nakon toga nastaviti svoje sudske sporove za vraćanje i naplatu duga, ali izgubit će velik argument prema kojem država ne čini ništa da im vratiti njihova potraživanja. Zbog toga u Ministarstvu financija ne kriju kako očekuju i da Sud u Strasbourgu odbaci tužbe štedišta teške 200-tinjak milijuna maraka jer je država napokon stvorila pravni okvir kojim jamči da će taj dug biti vraćen, zbog čega, misle oni, više ne postoji osnova za utvrđivanje bilo kakve diskriminacije.

Višegodišnje odgađanje izdavanja obveznica, osim što je nanijelo dodatnu štetu osiromašenim štedišima, prouzročilo je, bez sumnje, i velike probleme razvoju tržišta kapitala. U Sarajevskoj burzi mnogo su puta apelirali na vlasti da ubrzaju taj proces da bi tržište vrijednosnih papira dobilo novi materijal kojim bi moglo trgovati, ali i privući potencijalno ozbiljnije investitore koji bi omogućili štedišima i mnogo bolju cijenu za obveznice koje bi, eventualno, odlučili prodati. Obveznice koje je emitirala Vlada Republike Srpske na Banjalučkoj burzi dostizale su cijenu i do 80 posto svojega nominalnog iznosa. Analitičari međutim predviđaju da će tu cijenu na burzi u Sarajevu biti teško dostići, što zbog ekonomske krize i opreza investitora, što zbog njihove svjesnosti da vrijeme nije faktor koji ide na ruku štedišima, pa će oni sada i za mnogo manji novac prodavati te vrijednosne papire nego što bi to učinili prije godinu ili dvije.

Prijecačanjem zakona nije, međutim, riješen problem štednje koja se nalazila u bankama sa sjedištem izvan Bosne i Hercegovine. To se, prije svega, odnosi na štednju koja je nestala iz Ljubljanske i Invest banke Beograd. Prema odredbama Sporazuma o sukcesiji imovine bivše SFRJ svaka država nasljednica bila je dužna osigurati način povrata štednje za banke koje su poslovale na njezinu teritoriju. No Slovencija, kao ni Srbija, nikad se nije željela pozabaviti rješavanjem tog problema za one štediše koji nemaju njezinu državljanstvo inzistirajući na tome da su matične države dužne vratiti taj novac jer je on, navodno, ostao u trezorima podružnica koje su bile smještene na njihovu teritoriju.

Taj problem gotovo je potpuno zaboravljen. S rješavanjem pak unutarnjeg duga malo je onih koji vjeruju da će sada doći do ozbiljnijih pregovora između država o vraćanju vanjskoga. Tako prevarenim štedišima, koji su nerijetko preko noći ostali bez životnih uštede, preostaje jedino dugotrajna borba pred Sudom u Strasbourgu, koji je i dalje za mnoge jedino mjesto za koje vjeruju da uz pomoć njega mogu doći do svog novca. Svejedno dobili li prije toga dobili obveznice ili ne.