SLOVENIJA

Još prije godinu dana Zoran Janković podnio je kaznenu prijavu protiv Boška Šrote i Igora Bavčara zbog zloporabe pri otkupu Mercatora 2005. No to je samo dio složene priče o nizu malverzacija u Istrabenzu i Pivovari Laško.

Boško Šrot i Igor Bavčar, koji su više godina, posebice od kupnje Mercatora 2005., tijesno surađivali i cijelo vrijeme hodali po rubu zakona, postali su najpoznatije ikone slovenske tranzicije. Malo im je trebalo da postanu i najveći slovenski tajkuni.

U pozadini prošlostjednih događaja također su neraščišćeni računi u trokutu Bavčar-Šrot-Janković. Igor Bavčar optužuje Zorana Jankovića tvrdeći da su uhićenja njegovo maslo. Naime, sadašnji je gradonačelnik Ljubljane prije nešto više od godinu dana zbog zloporabe pri otkupu Mercatora 2005. podnio kaznenu prijavu protiv Šrote i Bavčara. Čini se da je to učinio jer je tijekom privatizacije Mercatora ispio iz igre, a zatim po Janšinoj želji i smijenjen s čelne funkcije u Mercatoru. U tim sumnjivim poslovima neki su i masno zaradili, tvrdi nekadašnji prvi čovjek Mercatora Zoran Janković.

• U istražnom su postupku bili uzeti u obzir i elementi iz moje kaznene prijave koju sam predao u lipnju prošle godine. U njoj sam naveo kako se odvijao taj poslovni lopovluk težak otprilike 25 milijuna eura, od Pivovare Laško preko Plinfina do Igora Bavčara, ali i obratno, iz Istrabenza u korist Šrote, za isti iznos – kaže Janković.

Boško Šrot smatra da nije učinio ništa pogrešno. Svaku krivnju odbacuje. Kaže da je uobičajeno da vlast, kad nema novac za plaće i mirovine, nekoga pritvori. S time se slaže i Igor Bavčar, uvjeren da će pravna država funkcionirati i da će se njegova nevinost dokazati.

Dolaskom recesije aktualna je politika donijela odluku da banke više ne smiju produljivati takozvane tajkunske kredite. Pivovara Laško ima 700-tinjak milijuna bankarskih kredita. Banke su na mig politike odmah reagirale i pokupile dionice koje su bile bankarska garancija za kredite, a za oživljavanje Šrotova imperija zahtijevale su njegov odlazak s pozicije prve violine koncerna. Potkraj srpnja Šrot se odlučio uz pomoć jednog talijanskog poslovnog čovjeka ipak sačuvati svoje pozicije u koncernu. Igor Bavčar u Istrabenz je 2002. ušao na velika vrata i zasjedao na jednu od najprestižnijih fotelja u slovenskom Primorju. Mislio se da je pravi nasljednik dugogodišnjeg prvog čovjeka Istrabenza Janka Kosmine. U njega se nije usudio sumnjati nitko. On je u poslovnoj torbi donio i novu poslovnu filozofiju koju je energično provodio. Odustao je od Istrabenzove dotad osnovne djelatnosti i trgovca naftom zamijenio vrlo rizičnim i špekulativnim financijskim investicijama.

Koliko je to bilo rizično, pokazalo se kad je udarila financijska kriza. Istrabenzove investicije, većinom kupljene na kredit, jedna za drugom su padale na koljena. Bavčar ih je takve, ako bi našao kupca, odmah prodavao. Petrol, Droga Kolinska, Banka Koper… Uzde Istrabenzova koncerna Bavčaru su konačno iz ruku ispale u prošće ove godine. Dug Istrabenza narastao je na gotovo milijardu eura. Dvije godine prije toga bili su aktualni Bavčarovi osobni apetiti: da postane vlasnik koncerna koji vodi. Tada počinje komplicirana i lukava financijska serija, pri čemu se Bavčar prikrivanjem vlasništva, financijskim izigravanjem i spretnim izbjegavanjem zakona te uz pomoć vjernih političko bankarskih lobija dokopao zavidne imovine. Krahom burzovnih indeksa njegova se barka nije samo nasukala nego, kako stvari sada stoje, potopila, ito tako brzo da nije imao vremena ni za častan odlazak.

Politika se od te policijske akcije distancirala unatoč tomu što su u Parlamentu, koji je također pratio događaje u Pivovari Laško i Istrabenzu, donosili zakone koji su omogućavali moralno sporno bogaćenje određene grupe pojedinaca na račun svih građana Slovenije. Uhićenja i istraga tekli su prema već uobičenom scenariju koji je prva izmislila Janšina vlada. Pahorova garnitura samo je dodala neke finese. Ako su primjerice tijekom vlade Janeza Janše sedamdesetogodišnjeg Ivana Zidara, direktora građevinskog diva SCT-a u lipnju prošle godine u policijskoj akciji ‘Čista lopata’ kao najokorjelijeg kriminalca s lisicama na rukama strpali u policijski automobil, ovaj su put uhićenja bila znatno mirnija i civilizirana, bez lisica i policijskih kombija.

Slovenska je javnost skeptična. Već nekoliko godina gleda filmski izrežirana uhićenja koja dosad na nadležnim sudovima nisu imala nikakav sudski epilog. I ovaj je put je, navodno, za uhićenja kriva politika, koja na taj način dobiva političke bodove, a s druge strane preusmjerava pozornost s mnogo važnijih i konkretnijih životnih teškoća. Tako su upravo prošli tjedan Ured za makroekonomsko analize i Banka Slovenije objavili prilično pesimistične podatke i predviđanja o slovenskoj gospodarskoj situaciji i perspektivi. A Vlada je usklađivala proračun koji će se donositi s interventnim zakonom o zamrzavanju plaća zaposlenicima državne uprave i polovičnom zamrzavanju mirovina.

Beograd 20. listopada slavi Dan oslobođenja od nacizma. U grad će taj dan hodočastiti i gospoda s aktovkama iz Washingtona, odnosno MMF-a, ali i ruski predsjednik Dimitrij Medvedev. Dok prvi dolaze u još jednu kontrolu samodiscipliniranja državnih tijela Srbije, Medvedev dolazi da bi ojačao strateško partnerstvo dviju zemalja. Barem se to tako u Beogradu predstavlja. Teško da bi se mogla izvesti teorija prema kojoj je dolazak u istom danu jednih i drugih rezultat promišljene strategije, no stavimo li sve interesne komponente u jedan skup, to bi se ipak moglo svesti pod najmanji zajednički nazivnik – Elektroprivreda Srbije (EPS). Opet, kad se malo bolje pogleda, postoji još jedna sitnica koja može dovesti u vezu Rusiju i MMF – kredit.

Postojeći dogovor kaže da bi MMF Srbiji u sljedećoj tranši trebao dati 1,2 milijarde kredita eura za potporu dinaru uz uvjet da Vlada osigura smanjenje potrošnje ili poveća prihode. No stajalište srbijanske Vlade donekle se promijenilo od onoga prije nekoliko mjeseci. Od kataklizmičnog, ako se ne odobre sljedeće dvije tranše kredita, transformiralo se u opušteno, prema kojem nam novac od MMF-a više ne treba jer se i s onim što se ima dinar može održati na životu. Uostalom, taj novac i ne vrijedi toliko jer je potpuno neupotrebljiv. Nemoguće ga je baciti u život, odnosno u državni proračun.

S druge strane Rusija je Srbiji obećala kredit od milijardu eura za opleođivanje. Dio, 400-tinjak milijuna, navodno se planira utrošiti u gradnju metroa u Beogradu, tog Potemkinovog sela, rupe bez dna o kojoj se priča već 70 godina, a ostatak kao potporu proračunu. Ruski dužnosnici u više su navrata isticali da je kredit neupitan, ali važno je razmotriti uvjete pod kojima će se dati. Prošla su gotovo dva mjeseca otkako su u Beogradu ushićeno priopćili da će Medvedev pohoditi grad. Od tada do danas nije bilo mnogo signala koji bi otkrili o kojim je uvjetima riječ, ali neke su se stvari same nametnule.

Prve reakcije u Vladi bile su negativne. Monopol se, navodno, neće produljiti. Bit će zanimljivo kad ta tema dođe na dnevni red dvaju predsjednika, posebno kad Medvedev na Tadićev stol proste NIS-ove financijske izvještaje. Naći će se neko razumno objašnjenje zašto je dopuštena još koja godina posvemašnje eksploatacije. Pretenzije Moskve ne završavaju, međutim, samo na kilavom NIS-u. Energetski sporazum daje joj i velike ingerencije u poslu s plinom, što se može smatrati već gotovim poslom, a da bi zatvorila cijeli energetski krug, potrebna joj je još samo jedna stvar – Elektroprivreda Srbije. U trenucima kad daljnja tranša kredita MMF-a visi, a kad se nudi ruska milijarda, prodaja Elektroprivrede nameće se kao logična tema za agendu toga 20. listopada.