‘Kreditna stiska ne mora uništiti kompaniju ako se ljudi drže zajedno’, tvrdi profesor Ichak Adizes. ‘Imao sam klijente koji su bankrotirali, ali svejedno su preživjeli. Štoviše, izašli su jači za to iskustvo. Sve ovisi o tome kako se odnosimo jedni prema drugima, svojim dobavljačima, klijentima, radnicima…’
Na njen me razvoj potaknulo loše iskustvo koje sam stekao radeći kao tradicionalni konzultant, pišući izvještaje što i zašto radiš. Što i zašto jesu važna pitanja, ali shvatio sam da je ‘kako’ ključno za uspjeh implementacije velikih ideja.
-
Do koje je mjere vaša metodologija inspirirana sociološkim teorijama, konkretno strukturalnim funkcionalizmom i radovima Emilea Durkheima, Augustea Comtea i ostalih koji su svoje teorije temeljili na analogiji sa živim organizmom? – Iskreno – nimalo. Moja je metodologija utemeljena na promatranju stvarnog svijeta, razmišljanju o njemu i isprobavanju svojih uvida bez straha umjesto pokušavanja da shvatim što sam naučio iz iskustva.
-
Imajući u vidu tu polaznu točku metodologije (da je organizacija u velikoj mjeri živi organizam), ne biste li rekli da je smrt, na ovaj ili onaj način, neizbježna? Produžuje li vaša metodologija život neke organizacije ili nudi stalan rast? – Dobro pitanje. Tvrdim da poslovi umiru, organizacije ne moraju umirjeti, one se mogu nanovo izmisliti. Dakle, hoće li živjeti zauvijek? Postoje organizacije koje postoje tisuće i tisuće godine, na primjer Katolička crkva. No za to organizacija treba skup vrijednosti, ‘religiju’ koja je sposobna preživjeti sve okolnosti koje se pojavile na tržištu. Poslovne organizacije uglavnom nemaju takve duhovne vrijednosti i, da, u nekom trenutku prestaju se mijenjati, nanovo izmisljati i umiru.
-
Je li moguće da neka organizacija uspješno implementira vašu metodu i savjete, ali svejedno ne uspije? – Ako uspješno i posvećeno implementira metodologiju Adizes, velika je vjerojatnost da će uspjjeti. Ali, naravno, ono protiv čega se ne možemo boriti ni mi ni naši klijenti jesu stvari koji dolaze iz okruženja ili, da budem jasniji, u korupiranom okruženju gdje država na raznorazne načine ‘reketira’ kompanije moguće je da moji klijenti propadnu. Korumpiranu vladu morate stalno potpaličivati da biste preživjeli, a ako to odbijete umijet ćete ili se morati odseliti negdje drugdje.
-
Postoje li okolnosti koje jednostavno nadvladaju ljude i njihovu mogućnost djelovanja, primjerice nelikvidnost u Hrvatskoj, koje kompanija ne može riješiti iako je to često košta opstanka? – Bojim se da odgovor nije tako jednostavan zbog primjera koji ste upotrijebili. Kreditna stiska ne mora uništiti kompaniju ako se ljudi drže skupa. Imao sam klijente koji su bili u bankrotu i svejedno uspjeli preživjeti, što je izazavalo čak i jači za to iskustvo. Sve to ovisi kako se odnosimo jedni prema drugima, našim dobavljačima, klijentima, radnicima… Hoćemo li pomoći jedni drugima ili pojesti jedni druge – u tome je razlika.
-
Najvažniji dijelovi vaše metodologije i vašeg pristupa čini se potrebni razvoju ideje koje često koriste i vaši kolege na području teorije upravljanja. Govorite o promjeni, omiljenoj temi praktičnih svih teorija upravljanja, o potrebi investiranja u ljudske resurse, integriranja itd. Prema čemu je vaša metoda bolja u odnosu na slične pristupe? – Ne govorim samo o potrebi investiranja u ljudske resurse i integriranje. To nije dovoljno. I tu se moja metodologija razlikuje od sličnih ‘teorija upravljanja’. Moj doprinos je u tome što smatram da jasna organizacijska struktura, jasne nadležnosti, ovlasti i odgovornosti predstavljaju pogodan ambijent za razvoj organizacije. Samom pričom o integraciji ne mijenjaju se organizacije. Vjerujem da stvari moraju biti dobro odijeljene i posložene, stoga veliku važnost pridajem strukturi kompanije. Dobre i jasne ograde, granice čine dobre suštine. Ako imate kupaonicu usred kućine, možete pricati o dobrom kuhanju koliko god hoćete, ali hrana će svejedno teško mirisati.
