Najvažniji slikar bečkog bidermajera dio je života proveo u Zagrebu kao učitelj crtanja djece bana Gyulaya početkom 19. stoljeća.
Kad se pojavio na aukcijama, važnija ulja Ferdinanda Waldmüllera danas obično postižu cijenu od više stotina tisuća eura, katkad i više od jednog milijuna. Umjetnik koji se smatra najvažnijim slikarom bidermajera, stilskog razdoblja koje se većinom podudara s godinama između pada Napoleonova 1815. i revolucionarne 1848., posvećena je do 11. listopada retrospektiva u Donjem Belvedereu u Beču.
Ferdinand Georg Waldmüller (1795. – 1863.) proveo je dio života u Zagrebu. Godine 1811. grof Gyulay, tadašnji hrvatski ban, angažira ga kao učitelja crtanja za svoju djecu u Zagrebu. U Hrvatskoj Waldmüller slika i dekoracije za tadašnje zagrebačko Gradsko kazalište. Ondje je upoznao svoju prvu suprugu, mezzosopranisticu Katharina Wiedner, s kojom se nakon nekoliko godina vraća u rodnu Beč.
Kustos i profesor na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti, Waldmüller je s vremenom postao oštar kritičar rada svojih kolega. Oni su pak tvrdili da je njegovo slikanje na otvorenom i traganje za vjernim dočaravanjem dnevnog svjetla neakademsko i slabo. Međutim, upravo mu te ambicije poslije donose slavu, kako za života, na međunarodnim izložbama i evropskim dvorovima, tako i postumno. Na njih su na prijelazu 19. u 20. stoljeće podsetili začetnici bečke secesije. Waldmüller je smatrao svojim prethodnikom, ‘prasecesionistom’. Od tada mu slava ne blijedi, smatra se najvažnijim austrijskim slikarom svoga doba.
