U krizi smo jer smo previše vjerovali ekonomskim analitičarima

Možete li ukratko objasniti što je bihevioristička ekonomija i koji dio tog relativno novog dijela ekonomskih znanosti proučavate? Bihevioristička ekonomija kombinira psihologiju i ekonomiju. Ona uvažava činjenicu da su ljudi vrkavci i proučava naše manjkavosti i iracionalnost naših postupaka.

U uvodu knjige osvrćete se na trenutačnu financijsku krizu, njezine uzroke i posljedice. Koji su glavni uzroci zbog kojih se cijeli svijet nalazi u dosad nezapaćenoj recesiji? Mnogo je faktora koji su prouzročili trenutačnu financijsku krizu. Među najvažnijima ipak valja istaknuti sukob interesa te činjenicu da su se dugoročna predviđanja temeljila na analizi kratkoročnih trendova. Osim toga, svi smo previše vjerovali procjenama ekonomskih analitičara koji su, kao i toliko puta dosada, ponovno pogriješili.

Protivite se teoriji efikasnog tržišta i ‘nevidljivoj ruci’ Adama Smitha. Zašto? Mislim da je riječ o jednoj krasnoj teoriji koja je održiva u nekim vrlo zatvorenim sustavima. No, ozbiljno sumnjam da su uvjeti u današnjem gospodarskom sustavu takvi da bi ta teorija mogla biti održiva.

Jesu li ljudi uopće sposobni donositi racionalne odluke kada je riječ o novcu? Da, pod uvjetom da postoje mehanizmi koji nam pomažu u donošenju takvih odluka i dok smo svjesni da naše racionaliziranje o novcu može imati i negativan ishod. Pod time smatram da, unatoč činjenici da smo sposobni racionalno odlučivati, to ne znači da ćemo se uvijek tako i ponašati. Moglo bi se reći da je upravo suprotno.

Bihevioristička ekonomija oslanja se na eksperimente, dok tradicionalna, danas prevladavajuća ekonomija čini da je hipoteze o samoreguliranju tržišta. U čemu je razlika između klasičnog pristupa i onog za koji se zalažete? Klasična ekonomija vrlo je dobra u teoretičarstvu i zaslužna je za nekoliko vrlo elegantnih premisa. Ono čemu stremi bihevioristička ekonomija jest da se ponašanja svih nas stave pod mikroskop u formi eksperimenta kako bismo razumjeli stvarno ponašanje ljudi u životu, na tržištu i u ostalim sferama.

Dio knjige posvetili ste besplatnom cijeni koju uvijek najviše platimo. Možete li komentirati tvrdnju Chrisa Andersona da se između najmanje cijene i besplatnog ljudi automatski odlučuju za besplatno kada imaju izbor između dva slična proizvoda? S kolegama smo napravili dosti istraživanja kako bismo pokazali da razlika između besplatnog i bilo koje cijene nagoni ljude da prihvate besplatnu opciju. Chris Anderson koristi se tim istraživanjima u svojoj knjizi.

Možete li se osvrnuti i na njege stave da u svijetu interneta stvari nisu besplatne, no cijena im je toliko niska da je valja zanemariti. Kakav je vaš stav? Iako se Anderson služi mojim istraživanjem i onim mojih kolega, moje je mišljenje drukčije. Mislim da marginalni troškovi nisu toliko mali kod svega, pa ni na internetu. Mislim da, ako uspostavimo sustav u kojemu će određena razina usluga biti besplatna a neku višu razinu budemo plaćali, to može biti zanimljiv ekonomski model. Ipak, mislim da ne možemo imati toliko puno besplatnih stvari kao što to tvrdi Anderson.

Kako komentirate odluku Rupert Murdocha da počne naplaćivati sadržaj na internetu? Je li moguće takav obrat u situaciji kada su korisnici navikli većinu sadržaja dobivati besplatno? Mislim da će Murdoch imati dosta problema da ostvari svoj naum. Činjenica da je većina internetskih medija bila besplatna toliko dugo stvoriti će prema tome mišljenju, golemu prepreku naplati sadržaja. Bit će teško sljedećih nekoliko godina, no činjenica jest da dobar dio postojećeg sadržaja nije u osnovi besplatan. Kvaliteta je loša, mnoge stranice imaju gomile oglasa i plaćamo sadržaj vremenom koje je potrebno da se odgleda 30-sekundna reklama prije nego što dodemo do sadržaja koji stvarno želimo vidjeti.

U knjizi govorite o moći određivanja cijena. Koji je najbolji model određivanja cijena prema biheviorističkoj teoriji? Ne postoji neki magičan model određivanja cijena primjerjen za sve. Kao što ste istaknuli, na svakoga od nas utječe mnogo različitih faktora. Pitanje o idealnom modelu određivanja cijena ovisi o tome što ljudi traže i o stanju duha u kojemu se nalaze kada donose odluku o kupnji. Samo razumijevajući sve te različite nijanse može se pokušati pronaći pravi cjenovni model.

Vratimo se ponovno na financijsku krizu. Je li moguće izbjegnuti sljedeću katastrofu koristeći biheviorističku ekonomiju? Smatram da sljedeća kriza neće biti financijska, možda će se raditi o zdravstvenom sustavu ili nečemu drugome. Može se razmišljati o izbjegavanju sljedeće krize ako ljudi uzmaju u obzir i nauče nešto iz sadašnje katastrofe. No, pitanje je hoćemo li biti spremni i poduzeti nešto kada za to dođe vrijeme.