Tvrtke bez imovine koje su cijelo poslovanje izgradile na filozofiji da je mudro stvarati vrijednost na posuđenim stvarima uspješno posluju već desetljećima. Počeli su ih imitirati i u Hrvatskoj.
Ljubav prema automobilima, čini se, ipak je postala vrednota koju njeguju sve generacije menadžera. Čak 35,5 posto svih ugovora o leasingu sklopljeno je radi nabave automobila. Smračilo se zato brojnim poduzetnicima kojima je od plaćanja rata leasinga ipak postalo važnije na vrijeme podmiriti ostale troškove poslovanja, možda naći koju tisuću i za razvijanje novih projekata. Tko ne plati mahom četiri rate leasing-društva (razdoblje dužničke tolerancije ipak se razlikuje od društva do društva), može ‘svoj’ unajmljeni automobil (ili brod, ured, tramvaj…) odmah vratiti tom društvu. A onda se sreća osmjehne nekim novim sretnicima koji na vrijeme ugledaju reklamu u autosalonu da se povoljno, na akciji, prodaje automobil koji su nekoć vozili korisnici leasinga.
Kad se nađu u financijskim problemima, čak 90 posto korisnika leasinga vrati leasing-društva ono što su uzeli u najam. Služe se u tome upravama ukupno 25 leasing-društva koja trenutačno posluju u Hrvatskoj. Možda su i zato u društvima za leasing optimistični. Nisu ih pokolebali podaci Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, prema kojima je u prvih šest mjeseci ove godine broj ugovora o leasingu pao gotovo 50 posto u odnosu na godinu prije. Uvjereni su valjda kako će kad-tad poduzetnici poprimiti navike svojih kolega preko granica i pokušati igrati prema nekim drugim pravilima, u kojima je manje važno tko što posjeduje od toga kako se time koristi i stvara dodatnu vrijednost. Tvrtke bez imovine koje su cijelo poslovanje izgradile na filozofiji da im je lukavije stvarati vrijednost na posuđenim stvarima nego kupovati uređaje, opremu, pa čak i zaposlenike kojima će uskoro proći rok trajanja uspješno posluju već desetljećima. Ali ne u Hrvatskoj. Tu se ipak uspjeh mjeri statusnim simbolima, a osnivanje tvrtke uz malo kuna to još nije postalo.
