Jedan od većih izazova s kojima se moraju nositi marketinški djelatnici jest da objasne svojim šefovima (ako nastupaju na strani naručitelja) i svojim klijentima (ako su kreativci koji prodaju ideje) da se isplati dati nekoliko stotina tisuća kuna ili više za marketinšku kampanju. Lako je zamisliti mladoga kreativca kako direktoru nekog poduzeća s tradicijom objašnjava da je u suvremenom doba marketing alat koji može potaknuti potrošače da troše, da se vežu uz njegov proizvod i da pričaju svojim prijateljima kako su zadovoljni uslugom. Direktor ne vjeruje, misli da šarenog oglasi nisu vrijedni tog novca, a nitko mu ne može dokazati da će ulaganje u baš takvu reklamu donijeti neku opipljivu korist.
S druge strane, potreba da se ‘opipa’ ulaganje u marketing više nije preokupacija samo onih ‘old school’ direktora koji padaju na dupe kad im se spomene da uz ATL treba i uložiti malo i u BTL komunikaciju, već i onih koji su do ove recesijske godine spremno ulagali u bildanje brenda s mišlju da se isplati čekati na dugoročne koristi. Drugim riječima, od marketinga se traži da donese rezultate ‘sad i odmah’, a od marketinških se glava očekuje da učinkovitost podignu na još višu razinu isporučujući rješenja mjerljive koristi. Tko je i kako uspio u namjeri da marketingom dođe do konkretnih rezultata, Hrvati će moći čuti već 2. listopada na prvoj domaćoj dodjeli nagrada Effie.
Riječ je o jednom svjetskom marketinškom natjecanju na kojem se dodjeljuju nagrade kampanjama ‘koje djeluju’. Prvi put Effie je dodijeljen 1968. godine, a od tada se proširio u čak tridesetak zemalja svijeta.
Kako stoji u priopćenju tvrtke Best Marketing, koja je na hrvatskom tržištu, uz HURA-u, zadužena za organizaciju konferencije i dodjele Effieja, dobitnici nagrada u pravilu su timovi sastavljeni od klijenta i agencije koja su se uspješno uhvatili u koštar s tržišnim izazovima i marketinškim kampanjama i postigli izrazite rezultate. Da bi nagrade uistinu otišle u ruke timovima koji to i zaslužuju, pobrinut će se žiri sastavljen od predstavnika marketinške struke, oglasića i medija na čelu s Marijem Franculjom, direktorom Marketinga u Krašu. Njih ukupno 21 ima zadatak pregledati 50 prijavljenih kampanja, odnosno studija slučaja koje su sastavljene na temelju upitnika koji, za razliku od onih na natjecanjima koja ocjenjuju kreativu, sadrže niz konkretnih pitanja koja razotkrivaju stvarnu učinkovitost kampanja.
Tako, primjerice, agencije i oglasića koji bi u svojim vitrinama postavili statuu Effie trebaju dostaviti podatke o tome koji su bili konkretni ciljevi neke marketinške kampanje (povećanje svijesti o brendu, prodaje, tržišnog udjela i slično), kojoj je ciljnoj skupini kampanja bila namijenjena, kako je u konačnici izgledala komunikacijska strategija, koliko je novca potrošeno i u kojim je medijima kampanja lansirana te, na kraju, kakvi su rezultati postignuti i odgovaraju li zadanim ciljevima.
Potonje donosi i najveći broj bodova, a podaci koje prijavitelji ističu moraju biti potkrijepljeni dokazima o njihovoj istinitosti, odnosno sadržavati informaciju o provedenim istraživanjima koja potvrđuje navedene rezultate. Kako kaže Dunja Ivana Togonal, voditeljica projekta Effie u Best Marketingu, nagrađeni radovi dokazat će da ulaganje u marketing može uistinu odnijeti konkretno koristi, pogotovo uzme li se u obzir da ga mnogi još uvijek smatraju nepotrebnim troškom.
Ta njena rečenica, zapravo, otkriva suštini ili, čak, važnost tog natjecanja budući da na domaćem marketinškom tržištu nemali broj kompanija stihije i neplano pristupa svojim marketinškim ulaganjima, a nerijetko se dogodi i da priča staje onog trenutka kad kampanja procuri u medijima.
Zapravo, katkad izgleda da se rezultati kampanje mjere time koliko se o njoj pričalo, je li nasmijala ili ‘nabrijala’ potrošače, dok u drugom planu ostaju postavljeni ciljevi (je li ih uopće bilo?). Isto kao što bi Effie mogao odgojiti oglasića i pokazati im koliko je marketing mnogo više od ‘brainstorminga’ čupavih kreativaca, mogao bi i agencijama podignuti letvicu i potaknuti ih da ponuđenu komunikacijsku strategiju podignu na višu razinu, i to tako da kampanja služi klijentu, a ne promociji njihovih kreativnih rješenja koja mogu biti zgodna i simpatična, ali ne nužno i korisna za oglasića.