Ono što predlažete svim zemljama u razvoju, uz pretpostavku da su različite i da se ne mogu sve koristiti istim receptom, uglavnom je isti koncept: rezanje troškova, smanjivanje socijalnih davanja, liberalizacija, privatizacija i deregulacija. Mnoge su od tih stvari i bile uzrok krize. Mi poslujemo u 80-ak svjetskih zemalja svijeta od kojih je većina siromašna, a jedan je od glavnih ciljeva Banke smanjenje siromaštva…
Neki čak tvrde da je siromaštvo poraslo? Vratit ću se na to, ali to nije točno. Trenutačno raste, no prije nije. Dapače, najveći napredak postignut je u prošlom desetljeću. U zemljama sa srednjim prihodom pitanje je kako održati rast u korist ljudi, kako povećati njihove prihode. Postizanje toga u različitim zemljama zahtijeva različite savjete, stoga nema općenitog plana za rezanje troškova. Mnoge zemlje jednostavno ne troše učinkovito svoje resurse, tako da pitanje nije kako smanjiti rashode, nego kako ih rasporediti i povećati učinkovitost trošenja. Druga je stvar u vezi s proračunom što, imate li velike rashode, uzimate novac od privatnog sektora, pa se možete naći u situaciji u kojoj ćete imati rast manji od mogućeg zbog prevelike uključenosti države. U Hrvatskoj zagovarali smo povećanje socijalnih davanja za najsiromašnije. Dakle, nije to općenit plan u kojem govorimo vladama da oduzmu novac ljudima i smanje rashode. Stvar je učinkovitosti potrošnje.
