Udio sive ekonomije u BDP-u

Koliki je točno udio sive ekonomije u ukupnom gospodarstvu, nemoguće je procijeniti jer postoji mnogo metoda procjene veličine, pri čemu svaka od njih daje različite podatke, a ima i prednosti i nedostatke. Primjerice, u Hrvatskoj se siva ekonomija 2005. službeno procjenjivala na 31 posto BDP-a, a godinu prije službeni podatak govorio je o udjelu od samo 8,3 posto. Trenutačno je prema modelu tzv. inputa udio sive ekonomije 30, a prema Eurostatovoj metodi 10 posto. Naime, kao što objašnjava Zrinka Živković Matijević iz Raiffeisen Consultinga, najčešći je način mjerenja veličine neslužbenoga gospodarstva pristup takozvanim inputom, pri čemu se kao indikator upotrebljavaju podaci o potrošnji električne energije, a drugi je Eurostatov program ‘Exhaustiveness’, koji se rabi od 2004. za zemlje kandidatkinje za EU, da bi se u procjenu veličine BDP-a uključilo i neformalno gospodarstvo. Prema prvom pristupu, koji pretpostavlja da je potrošnja električne energije najbolji fizički indikator za kretanje ukupnog BDP-a, razlika između stope rasta potrošnje električne energije i stope rasta BDP-a opisuje se kao siva ekonomija. Međutim, ta metoda u pravilu daje precijenjene podatke. Prema njoj udio sive ekonomije u BDP-u Hrvatske bio je 30-ak posto. Taj model ima i niz nedostataka, ali može se upotrebljavati kao gornja granica ocjene veličine sive ekonomije. S druge strane Eurostatova se metoda smatra donjom granicom veličine sive ekonomije jer se koristi relativno konzervativnim pretpostavkama. Od ukupnog prosjeka drugih metoda u prosjeku odstupa više nego dvostruko. Prema njoj udio neslužbenoga gospodarstva od 1998. nadalje smanjuje se s 17,7 posto BDP-a (bruto dodana vrijednost) u 1996. na 14,3 posto BDP u 2003., a u 2008. na 10-ak posto. Inače, kaže Živković Matijević, u razvijenim zemljama najčešće se upotrebljava takozvani monetarni pristup, relativno pouzdan, no ipak neprikladan za zemlje u tranziciji, pa tako i za Hrvatsku (zbog visokog stupnja euriziranosti, kratke serije podataka, metodološke neuskladenosti itd).

Naime, rad u neslužbenom gospodarstvu smatra se boljim izborom od pasivnosti na tržištu rada, s obzirom da se i u tom sektoru stvara neka dodana vrijednost – kažu u Uređu Svjetske banke. Neoklasična teorija tvrdi da siva ekonomija odgovara na potražnju za sitnim obrtima i malim uslugama, čime pridonosi dinamičnosti i poduzetničkom duhu u ekonomiji te čak i povećanoj konkurentnosti. Više od 50 posto dohotka zaradenog u neslužbenom gospodarstvu, smatraju u Svjetskoj banci, potroši se u službenom gospodarstvu s pozitivnim efektima na prikupljanje indirektnih poreza i rast. Problem je da je čak i uz pretpostavku iste razine produktivnosti dviju ekonomija u sektoru malih poduzetnika rast neslužbenoga gospodarstva ograničen.

Siva ekonomija je negativna pojava, posebno na dugi rok, slažu se ekonomisti. Ipak, hipoteza o isključivom negativnom učinku na ekonomski rast nije široko prihvaćena.

Izuzmu li se ilegalne i kriminalne gospodarske aktivnosti u sektoru sive ekonomije, najčešće je riječ o takozvanim racionalnim ekonomskim djelatnostima. Nije riječ ni o štetnim ni beskorisnim djelatnostima, već postoje razlozi ulaska u neformalni sektor, odnosno barijere prelaska u formalni sektor – kaže Živković Matijević, ali dodaje da se o pozitivnim učincima može govoriti samo uvjetno, budući da je riječ o kratkoročno pozitivnom utjecaju i to uglavnom isključivo za pojedince.

Prema Bejakoviću, kratkoročno, neslužbeno gospodarstvo može imati veliku pozitivnu i poticajnu ulogu u društvenom razvoju: – Koliko je samo stambenih objekata sagrađeno ‘sâm svojim radom’ uz pomoć susjeda, rodbine, prijatelja te napokon plaćenim radom na crno. Tako je sagrađeno mnogo objekata koji s obzirom na platežnu sposobnost vlasnika sigurno ne bi bili sagrađeni. Vjerojatno bi društveni troškovi zbrinjavanja takvih ljudi bili mnogo veći od poreza i doprinosa koji tako nisu plaćeni – kaže Bejaković.

U Svjetskoj banci dugoročniji problem porezne evazije vide u tome da zaposlenici u neformalnom sektoru ne uplaćuju socijalne doprinose, pa ili ne ostvaruju socijalnu zaštitu ili se pak koriste free-ridingom u slučaju kad se socijalna zaštita jamči svom stanovništvu bez obzira na njihove uplate. Država je zbog nepriklupljenih poreza prisiljena smanjivati svoje dugoročne, uglavnom produktivne investicije na račun kratkoročnih manje produktivnih investicija poreznih neplatiša. Zbog tih efekata dugoročna je stopa rasta manja od potencijalne.

Hrvatska je potkraj siječnja u izračun BDP-a uključila sivu ekonomiju, što bi trebalo poslužiti kao polazište za formuliranje gospodarske politike usmjerene na smanjenje porezne evazije. No Hrvatska se i nakon uključivanja sive ekonomije u segmentu udjela javnog i vanjskog duga u BDP-u nalazi u lošoj poziciji od većine zemalja nove Europe.

Pitanje razine razvijenosti mjereno BDP-om po stanovniku postaje iznimno važno u novom okruženju priključivanja EU jer većina prava u smislu potraživanja, odnosno obveza prema europskim fondovima ovisi o službeno zabilježenoj razini BDP-a po stanovniku – kaže Živković Matijević. Ekonomisti se slažu i u vezi s tim da rješenje problema sive ekonomije ne leži u pokušaju učinkovitog sankcioniranja, već u promjeni cjelokupne ekonomske politike.

Na postojanje sive ekonomije u Hrvatskoj izrazito nepovoljno utječe to što još uvijek nije ostvarena intenzivno sektorsko institucionalno restrukturniranje, još uvijek je veliki utjecaj države na gospodarstvo, zbog velikih izdvajanja za mirovine i zdravstveno osiguranje visoko je opterećenje prije svega doprinosima, a i porezima – kaže Bejaković.

S obzirom na nedavno uvedene nove poreze i povećanje stope PDV-a, manje je izgledno dodatno porezno opterećenje u financiranju proračuna. Uz zadržavanje rashodne strane proračuna, navedeno, kaže Živković Matijević, neizbježno do-