ne skidajte pogled s bitnih stvari

gniranje tržišta nekretnina, ali zasad ne kao ključni faktor. No, padaju i cijene građevnog materijala, a zbog nedostatka posla pojeftinili su i radovi, što je sve srušilo cijene novosagrađenih stanova – kaže Vujović.

Gdje je granica do koje proizvođači i dobavljači mogu rušiti cijene? Koliko su blizu cijeni koštanja? Ivan Topčić, vlasnik Tim Kabela, kaže da kupci uvijek traže ‘najbolje moguće cijene i uvjete’. Neki su dobavljači zbog nervoze i nelikvidnosti krenuli spuštati cijene ispod proizvodnih: – Opća pojava deflacijske još nije prisutna, ali tendencije postoje. Spuštanje cijena ispod cijene koštanja zasad je sporadičan slučaj. To je ‘labudi pjev’ jer ni kratkoročno ne može biti isplativ – kategorizan je Topčić.

Stoji li približavanje rubu isplativosti i iza Konzumove akcije sniženja cijene tisuću proizvoda? Darko Knez, predsjednik Uprave Konzuma, tvrdi da je ukupni trošak sniženja težak oko 150 milijuna kuna, od čega je dvije trećine na teret Konzumove marže, dok je 50 milijuna dogovoreno s dobavljačima. Akcijama sniženja cijena pridružila se i Vindija: – Snizili smo prodajne cijene 162 naša ključna proizvoda, u rasponu od 11 do 35 posto – kaže Dragutin Drk, Vindijin generalni direktor. Asortiman proizvoda na sniženju u ukupnom prometnom tvrtke čini čak 56 posto.

No neki dobavljači pričaju drukčije. Kažu da ih trgovački lanci sve žešće pritišću. Da su ove godine cijene niže oko 20 posto potvrđuje nam proizvođač salate iz okolice Zagreba: – Problem je to s kojim se suočavaju svi koji posluju s veletrgovinama, ali malo će se tko usuditi javno o tome govoriti – kaže nam, ali želi ostati anoniman.

Ni Marijan Pavliša, predsjednik Saveza poljoprivrednih udruga Krapinsko-zagorske županije, za trgovačke lance nema lijepih riječi: – Ne samo da pritišću, nego i učenjuju: prestat će s nama poslovati ako ne snizimo cijene. Konzum nam nekorektno diktira cijene, a nije bolja situacija ni s većinom drugih lanaca – kaže Pavliša.

Tvrdi da s Konzumom problema imaju i ostali članovi Saveza. Poljoprivrednici su u toj županiji morali sniziti cijene i do 30 posto u odnosu na prošlu godinu. Klaster Slavonska jabuka ima iste probleme. Klaster-menadžer Domagoj Škobić kaže da pritisak traje već godinu dana. – No tu nije kraj i moramo se boriti da i ovakve cijene ostanu, jer se pritisak nastavlja – kaže Škobić.

Krunoslav Cesar, pak, tvrdi da je suradnja usprkos svemu zasad korektna. Proizvodi 800 tisuća komada salate, koju uglavnom prodaje Konzumu, a za razliku od ostalih sugovornika misli da katkad i tržište, a ne samo naručitelj, dobavljač priljubljava da trgovačkim lancima sami sugeriraju sniženje cijena.

• Kad su u pitanju takvi slučajevi ili akcije, Konzumu kažemo ispod koje cijene nikako ne možemo ći i dosad nismo imali problema – priča Cesar i dodaje da se uspio izboriti za iste cijene, ali da ima proizvođača koji su ih morali sniziti.

Da je pritisak na deflacijsku stvaran potvrđuje i rezultat Henda-love ankete – čak 58 posto anketiranih dobavljača kaže da ih kupci traže da sniže cijene. U jednom su trgovačkom lancu izračunali da su se samo u posljednja dva mjeseca cijene u trgovinama spustile oko 20 posto. Analitičari iz toga još ne iščitavaju deflacijsku. Hrvoje Stojić iz Hypo banke uvjerava da je inflacija suviše rigidna u svom padu, a to iščitava iz cijena nafte, koje neće rađno padati, ali i cijena komunalnih usluga, koje će još i rasti. Povećanje stope PDV-a odrazit će se u blagoj inflaciji, a pitanje je, kaže, i na globalnoj razini gdje će se i kako ispuhuti golemi fiskalni stimulansi koje su države diljem svijeta ubacivale u spas velikih banaka.

Ivan Lovrinović sa zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta deflacijsku još ne vidi, ali kaže da postoje svi elementi za njeno razbuktanje.

• Kad imate Vladu koja recesiju rješava zaustavljanjem potrošnje i potražnje, logično je da padaju prihodi biznis-sektora. Zbog pada potrošnje gomilaju mu se zalihe, prisiljen je otpuštati radnike. Kako bi se riješio zaliha i poboljšao ‘cash flow’, spušta cijene. Tako će se na recesiju naka-lemiti deflacija – poručuje.

Deflacija je, tvrdi, veća opasnost od inflacije. Inflacija se riješi u kratkom roku, kao što smo prije 16 godina i mi učinili. No u recesiji pada potražnja, gube se prihodi, otpuštaju zaposleni i gubi tržište. Spuštanje cijena uz daljnji pad potrošnje vodi u nelikvidnost kakvu neće biti u stanju riješiti ni jedna vlada. Generacijama odraslima uz inflaciju, kasnije uz stabilnost cijena i valute teško je pojmiti koliko deflacija može biti opasna. Primjer Japana, kojemu je trebalo cijelo desetljeće da se izvuče iz kandža deflacijske, trebao bi biti dovoljno upozoravajući.

Gubici, minusi, zalihe neprodane robe, robe prodane ispod cijene… još su se lani mogli rješavati relativno povoljnim kreditima. No banke su pre- sušile i najopasnija od svih kombinacija, deflacija i recesija, potvrđuje da ekonomija izrasla na uvezenom, a ne vlastitom kapitalu ima ozbiljnih rupa, koje se teško mogu pokrpati. Iako deflacijsku ne vide svi sugovornici, slažu se u jednome – pad potražnje i nelikvidnost preozbiljni su problemi koji ne trpe čekanje i parcialna rješenja.