Vodi do povećanja proračunskog manjka i potrebe za novim zaduživanjem. Raširenost sive ekonomije odgovornost je države, ali i njenih građana te poduzeća. Odluka o ulasku u neslužbeno gospodarstvo u vrijeme nestabilnosti, krize ili recesije donosi se lako, ali za odluku o izlasku i prelazak u formalno gospodarstvo potrebno je mnogo više, niz pozitivnih reformi i relativno dugo razdoblje – zaključuje Živković Matijević.
Dosljednim smanjivanjem javnih rashoda i povećanjem transparentnosti odlučivanja može se, smatra Bejaković, mnogo učiniti u raspoloženju građana da plaćaju porez, a daljnji razvoj radnog zakonodavstva u kojem će postojati mogućnost nefleksibilnih oblika zapošljavanja (rad kraći od uobičajenog i slično) može smanjiti potrebu za radom na ‘crno’.
U aktualnom trenutku kada domaće gospodarstvo grca pod težinom proračunske rupe, uza sve poznate probleme visoke zaduženosti, nelikvidnosti i sličnih ‘zala’, jačanje sive ekonomije većina poduzetnika dočekuje kao još jedan hladan tuš u nizu. Dok država ne nađe vremena i znanja za hvatanje u koštac s vječnim problemima – jačanje učinkovitosti pravnog sustava, javne uprave, fleksibilnog tržišta rada, smanjivanje poreza i utjecaja države u gospodarstvu – što bi samo po sebi uvelike riješilo problem sive ekonomije, poruka poduzetnicima je – snađite se sami.
