U radne skupine za pisanje zakona imenuju se stranački ljudi radi honorara, a stvarni posao odradi slabo plaćen stručni savjetnik koji sve radi prema načelu ‘da se ne zamjerim šefu’. Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravamo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedine u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom.
U budućim zakonima i na osnovi pokazatelja simulacije dorada predloženih rješenja te odgođena i(li) postupna primjena, tako da se u razdoblju odgođene primjene obveznici tog zakona prilagode novim zakonskim rješenjima. Pitao je čitatelj znam li tko su autori pojedinog zakona ili tko je dopustio da loš tekst zakona može ići u zakonodavnu proceduru.
Dio znam i pobjojio sam ih već u svojem prijašnjem tekstu, ali vrijedi ih ponoviti radi premijerke i ministara. Osobe za koje znam da mogu samostalno dobro napisati zakone jesu, primjerice, Mihajlo Dika (ovršni i stečajni zakoni), Jakša Barbić (Zakon o trgovačkim društvima), Željko Potočnjak (Zakon o radu), da ne nabrajam dalje. Ali to malo vrijedi kad radove tih autora zakonskih tekstova dopisivanjem i prepravljanjem upropaštavaju političari i državni činovnici. Tim autorima možda jedino treba prigovoriti što nikad nisu točno razgraničili svoj rad od brljotina političara i državnih službenika.
