S P O R N I M O S T U P O Č I T E L J U

Mogu brže i djelotvornije reagirati na promjene tržišta. Naravno, to vrijedi samo za tvrtke koje su i prije krize bile vođene na isti način. Biti fleksibilan i raditi na promjenama tek tijekom krize, može se, a za neke je poduzetnike već prekasno. Također, i neke velike globalne korporacije, unatoč državnim financijskim injekcijama, moraju zatražiti otvaranje stečajnog postupka. U takvim uvjetima stvara se domino efekt, koji za sobom povlači veliki broj manjih dobavljača ako se njihovo poslovanje temelji samo na tvrtkama iz kriznih branši.

U Hrvatskoj su posebno ugrožene male tvrtke, ponajprije iz građevine, ali i iz drugih branši zbog vrlo niske razine kapitala kojom raspolažu te zbog neobičajeno dugih rokova plaćanja – koji su u Hrvatskoj znatno dulji od prosječnih rokova u regiji i šire – kaže Tonći Barbić iz Coffacea.

Prema podacima Fine za prvi kvartal ove godine, pad dobiti velikih sustava glavni je uzročnik pada ukupne dobiti poduzetnika u Hrvatskoj koji su prema podacima u ukupnoj dobiti od 4,5 milijardi kuna sudjelovali s 40,4 posto. Time su oni ostvarili samo 1,8 milijardi kuna dobiti, što je manje od dobiti koju su iskazali mali poduzetnici čija je ukupna dobit u prvom kvartalu bila 2,4 milijarde kuna.

Država je osigurala sredstva za kreditiranje putem HBOR-a, što je dobro, kaže Singer, ali nije ništa napravila za povećanje likvidnosti. Zahtjevi o ograničavanju roka plaćanja na 30 ili 60 dana, jednako su ostali bez odaziva, kao i zahtjev da se PDV plaća na naplaćenu, a na fakturiranu realizaciju. Mali poduzetnici su na kraju hranidbenog lanca i stoga, kaže Petar Lovrić iz HUP-a, ostaju posljednji kad je riječ o naplati onoga što se isporučilo. U HUP-u apeliraju na uvođenje zakonskih mjera kojima bi se praksa neplaćanja kažnjavala, a jedna od preporuka jest i to da se primijeni direktiva Europske unije o plaćanju u roku 30 dana za javna poduzeća, odnosno državu. Zasad, sve je na apelima. No, taj ključni korak treba napraviti jer će jedino tako, ističe Singer, poput povjetarca u ljetnim vrućinama, taj dobar dašak likvidnosti prostrujiti kroz gospodarstvo.

Još jedan problem, neki smatraju i ključan, jest što je državno Ministarstvo prometa i komunikacija već počelo izrađivati glavni projekt na osnovi idejne trase koja se nalazi u Studiji izvodljivosti koju je prihvatilo Vijeće ministara BiH. Za te poslove već su sklopljeni ugovori teški 30 milijuna maraka. Dogode li se promjena na trasi, taj će novac biti uludo potrošen, pa bi taj posao mogao postati i kazneno djelo.

Te je ugovore sklopio Božo Ljubić, tadašnji ministar prometa i komunikacija BiH i ujedno predsjednik HDZ-a 1990. Jedna od tvrtki koja je dobila najveći dio posla na izradi glavnih projekata jest hrvatski Institut IGH. Pomorsko društvo BiH, koje već godinama pokušava isposlovati da se koridor Vc umjesto u Pločama okonča u Neumu, zbog toga je podnijelo i kaznenu prijavu, koju je Tužiteljstvo BiH počelo istraživati. Ljubić tvrdi da njegove odluke o sklapanju ugovora za izradu glavnog projekta nisu nezakonite jer su utemeljene na odlukama koje su donijeli Vijeće ministara BiH i Parlamentarna skupština BiH. Također misli da je promjena trase koridora kraj Počitelja i Blagaja čisti politički volontarizam koji u konačnici može prouzročiti velike političke, ali i ekonomske, štete za BiH.

Otkako su se u javnosti prije nešto više od godinu pojavile prve informacije o izgledu trase koridora Vc, najviše polemika izazvao je veliki most koji se planira graditi ispod Počitelja jer bi potpuno promijenio krajobraz jednog od najljepših starih gradova u BiH. Koliko je žestoke reakcije izazvao taj plan, najbolje svjedoči slučaj kad su mještani zamalo fizički napali tadašnjeg ministra Božu Ljubića.

Osim najšire javnosti premještaj spornog mosta zahtijevala je i Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika BiH, koja je Počitelj i njegovu bližu okolicu proglasila spomenikom u kojem je zapravo zabranjena bilo kakva gradnja. Sporni se pak most planiralo sagraditi na samom rubu te zone. Odlukom Vlade FBiH autocesta više ne bi ugrožavala povijesno gradsko područje Počitelja. Nova trasa, tvrdi ministar prostornog uređenja Salko Obhođaš, na tom području osim toga znatno skraćuje predviđenu dionicu autoceste na toj lokaciji, otprilike dva kilometra, što bi pridonijelo uštedi.

Radove, za koje je osigurano gotovo milijardu KM, možemo početi već početkom iduće godine, ali netko to sada pokušava zaustaviti. To se ne smije dopustiti – kaže Ljubić.

No ministar Obhođaš tvrdi da upravo federalno Ministarstvo prostornog uređenja pokušava ubrzati legalnu gradnju autoceste stvarajući pretpostavke za izradu glavnih projekata u skladu sa zakonom. Budući da je ugovor za izradu glavnih projekata već potpisan, postavlja se pitanje kako je i na osnovi kojih propisa Ministarstvo komunikacija i prometa BiH počelo izrađivati glavne projekte bez urbanističke suglasnosti koju jedino može izdati to ministarstvo, koje, međutim, još nema prostorni plan na temelju kojeg to može učiniti. Očito je da opstupiranje donošenja prostornog plana neosnovan i neargumentiranim primjedbama usporava ili obustavlja legalnu gradnju autoceste na koridoru Vc – kaže Obhođaš.

Jedna je od temeljnih primjedbi ministara dvaju HDZ-a da je trasa izmijenjena više od 500 metara, koliko dopušta odluka Parlamenta FBiH o izradi prostornog plana. Ministar Obhođaš ne spori da se osobito u počiteljskoj regiji trasa pomaknula više od 500 metara, ali napominje da odluka Parlamenta podrazumijeva i druge mogućnosti za njezino pomicanje na temelju kojih se to i napravilo. Naime, u odluci Parlamenta ističe se da se trasa može korigirati i kao rezultat smanjenja utjecaja na okoliš, kulturnog naslijeđa, rješavanja imovinskopravnih odnosa, hidrogeoloških utjecaja, ali i radi njezina poboljšanja.

Zlonamjerno je tumačenje da se i na to odnosi ograničenje od 500 metara jer tako bi bilo gotovo nemoguće uskladiti trasu kako bi se zaštitio okoliš ili kulturno naslijeđe, a upravo su to razlozi zbog kojih se pomaknula trasa. Neću dopustiti da se ti spomenici kulture ugroze, pa i po cijenu ostavke – rekao je Obhođaš.

Bilo kako bilo, odlukom političkih lidera SDA, SBiH i HDZ-a 1990. koji su održali sastanak posvećen krizi Vlade, na koji nije došao nitko iz HDZ-a BiH, stavljen je moratorij na tu odluku. Dogovoreno je da se oformi i posebna radna skupina ministara iz federalne Vlade i Vijeća ministara BiH, koja bi još jedanput trebala analizirati sve što je do sada napravljeno na pripremi gradnje koridora i taj svoj izvještaj poslati Vladi koja bi te primjedbe trebala ugraditi u novu odluku o prostornom planu. Malo tko vjeruje da će ta radna grupa uspjeti riješiti spor nastao zbog trase autoceste, a mnogi misle da je riječ o kupovanju vremena. Sigurno je jedno: da je gradnja autoceste, koja je godinama kasnila zbog nedostatka novca, sada zaustavljena zbog političkih sukoba i da će najveću štetu pretrpjati domaća privreda koja u gradnji koridora vidi svojevrsni Marshallov plan za konačni oporavak.