Servisi

S produbljivanjem krize rast će i nervoza. Čak 40 posto nelikvidnih neće preživjeti. Iako izgledaju kao gubitnice, tvrtke pod šapom banaka na kraju bi mogle biti sretnice. Mnoge druge neće dobiti priliku da ih spašavaju vjerovnici.

Nervoza je sve očitija i opipljivija ne samo u odnosima između banaka i dužnika nego i leasing-kuća i korisnika leasinga, kupaca i dobavljača, dioničara i uprava, radnika i poslodavaca, među dojučerašnjim partnerima. Nervoza je velika jer sada svi vide zakasnjene signale strateške krize koja vlada u hrvatskom gospodarstvu. Većina nije primijetila prve znakove krize prije godinu dana, a nervoza će se povećavati s njezinim produbljivanjem – kaže ekonomski analitičar Damir Novotny.

Trgovački lanac Pevec i turistička grupa adriatica.net klasični su primjeri tvrtki koje su se preinvestirale. Dok je sve išlo dobro i dok je vladalo ozračje rasta, banke su izdanso kreditirale takve poduzetničke pothvate. Je li širenje u regiju onako kako je to radio Pevec bilo ekonomski opravdano? Manje važno. Glavni kolateral bile su nekretnine, za drugo se nije mnogo pitalo. Sadašnja situacija, u kojoj se banke iščekuju zanimaju kakav poslovni plan, filozofiju i strukturu ima Pevec, pokazuje da su se i poduzetnici i banke zaigrali.

Pitanje je što će banke s tolikim nekretninama, kojima je pala vrijednost, a pogotovo s vlasništvom u velikom broju tvrtki. Ipak, u njihovu je slučaju manje straha jer banka ima najjače instrumente za naplatu svojih potraživanja. Mnogo bi gore mogli proći dobavljači tvrtki koje se nađu u takvim problemima. Zasad većina Pevecovih dobavljača pozdravlja plan banaka za spas tvrtke i nada se pomoći države, a manje se brine za svoja potraživanja.

• Pristajemo na nagodbu, to je mnogo bolja varijanta nego da tvrtka završi u stečaju – kaže Alojzije Sobočanec, predsjednik Uprave Međimurjepleta.

Jedan od većih Pevecovih domaćih dobavljača koji s tim lancem na godinu napravi 10-ak milijuna kuna prometa, požeški proizvođač namještaja Spin Valis također pristaje na plan sanacije koji su, navodno, predložili najveći vjerovnici Hypo i Raiffeisen banka: – Apsolutno nam je u interesu da tvrtka preživi.

Tako Holding gradi vrtiće, škole, zgradu Hitne pomoći, ali i stanove u Sesvetama. Također, Holding je u dva navrata spasio gradski proračun kupivši zemljišta Gredelja i Zagrepčanke u samom središtu Zagreba. Za ta je dva zemljišta platio više od 122 milijuna eura. Zemljište Zagrepčanke prodao je IGH-u za 45 milijuna eura, no ni gotovo godinu dana nakon sklopljenog ugovora Institut građevinarstva nije zemljište platio. Da stvar bude još gora, Holding je Gradu zemljišta platio novcem iz obveznica plasiranih na Londonskoj burzi prije dvije godine. Tada su, po iznimno povoljnim uvjetima, uspjeli plasirati 300 milijuna eura obveznica, a novac je trebao biti namijenjen proširenju plinske i rekonstrukciji vodovodne mreže. Obveznice će, doduše, na naplatu doći tek za osam godina, no svake se godine mora plaćati 16,5 milijuna eura kamata. No, Holding je novac potrošio, posljednji dio u srpnju je iskorišten za plaćanje kamata, a da ništa od najavljenog nije napravljeno jer su milijuni eura umjesto u investicije preusmjereni u spašavanje proračuna i plaće radnika.

Nadalje, Holdingu prijeti i zamrzavanje 60 milijuna eura vrijednog kredita EBRD-a namijenjenog također sanaciji vodovodne mreže, i to zbog konstantnog pada kreditnog rejtinga. Još jedna omča oko vrata Zagrebačkom holdingu je i naselje u Sesvetama. Od 2.700 sagrađenih stanova još ih je oko šest stotina neprodano, pa Holding i ondje ima 700-tinjak milijuna kuna zamrznutog kapitala. Čak ni cijena od 1.290 eura za kvadrat nije privukla dovoljno kupaca na bivšu svinjogojsku farmu u Sesvetama. Od megalomanskog naselja sagrađenog radi skupljanja populističkih bodova Holdingu će najvjerojatnije ostati samo dugovi. Komunalna je tvrtka, koja se uopće ne bi trebala baviti stano-gradnjom, za gradnju naselja podignula kredit od 900 milijuna kuna koji danas teškom mukom vraća.

Pa ipak, unatoč svim tim brojkama u crvenom i minusima uguranim pod plavi zagrebački tepih danas se u Gradu priča samo o jednom – skorim predsjedničkim izborima. Politički marketing kompliciran je stvar. Kad je upregnut u važnu kampanju, priče o dugovima, ‘ajmo biti blagi, zaista mu ne trebaju.

Najgori je dužnik – ‘mrtav’ dužnik. Slučajevi velikih tvrtki koje su potonule pod teretom vlastite poslovne nepromišljenosti i globalne krize, poput adriatica.neta i Peveca, zorno potvrđuju tu tezu. Banke će, bar kad je riječ o velikim iznosima, učiniti sve da dužnik ne propadne, pa se pravi val ‘restrukturiranja i reorganizacija’ pod paskom banaka i pretvaranja nenaplativih potraživanja u vlasničke udjele tek može očekivati. I prijetnje ZET-u da će ostati bez tramvaja jer ne podmiruje redovito leasing za njih dio su priče o sve nervoznijem poslovnom okruženju.

Pitanje je što će banke s tolikim nekretninama, kojima je pala vrijednost, a pogotovo s vlasništvom u velikom broju tvrtki. Ipak, u njihovu je slučaju manje straha jer banka ima najjače instrumente za naplatu svojih potraživanja. Mnogo bi gore mogli proći dobavljači tvrtki koje se nađu u takvim problemima. Zasad većina Pevecovih dobavljača pozdravlja plan banaka za spas tvrtke i nada se pomoći države, a manje se brine za svoja potraživanja.

• Pristajemo na nagodbu, to je mnogo bolja varijanta nego da tvrtka završi u stečaju – kaže Alojzije Sobočanec, predsjednik Uprave Međimurjepleta.

Jedan od većih Pevecovih domaćih dobavljača koji s tim lancem na godinu napravi 10-ak milijuna kuna prometa, požeški proizvođač namještaja Spin Valis također pristaje na plan sanacije koji su, navodno, predložili najveći vjerovnici Hypo i Raiffeisen banka: – Apsolutno nam je u interesu da tvrtka preživi.

Stečaj ne odgovara nijednom vjerovniku dok postoji nada da se može spasiti nešto više. Problem za one u zadnjim redovima jest neizvjesnost hoće li im išta ostati. Kad je riječ o leasing-društvima, i ondje nervozna dramatično raste. Počevši od Pevecovih kamiona, skladišta i lageri postaju puni raznorazne robe koju treba hitno prodati.

Atmosfera je do usijanja na liniji dioničari – uprave zasad dovedena u dvije tvrtke, Badelu 1862 i Transadriji. Nervozi dioničari koji smatraju, barem javno, da se tvrtke u koje su uložili mogu mnogo bolje voditi prelaze u drugu fazu, pa osim borbe na skupštinama društava posežu za sudskim tužbama protiv vodstva tih tvrtki. Doduše, u oba slučaja borba između grupe malih dioničara i uprave traje dvije-tri godine, pa se ne može pripisati direktnom utjecaju krize. No nervozna na strani nezadovoljnih dioničara zasigurno je potaknuta krizom koja je dovela do toga da se pod sadašnjim upravljačkim garniturama još više tope vrijednosti njihovih ulaganja. Stoga sve agresivnije nastupaju prema sadašnjim upravama. Njihov bi primjer mogli slijediti i nezadovoljni dioničari u drugim tvrtkama.

U ozračju sve veće nervoze zbog nesigurnog se ishoda ekonomske krize u Hrvatskoj raspadaju i moćne grupacije. Najveća domaća privatna financijska grupa raspala se na tri dijela. U kulu arima se moglo čuti da je riječ o neslaganju partnera Milana Horvata, Dubravka Žganeca i Ljiljane Weisbarth koje je kulminiralo u krizi. Milan Horvat, dosadašnji predsjednik Uprave Fima Grupe, a sada Fima Alfe, opovrgava pak te informacije i kaže da nije riječ o raspadu ni o svadi partnera, kao ni o procesu dodatno potaknutom krizom, nego o prije najavljenom i kontinuirano provođenom restrukturiranju.

Pojam restrukturiranja vratio se na velika vrata. Uprava HGspota objavila je da se ta tvrtka nalazi u ‘intenzivnoj fazi optimiranja operativnih troškova, organizacijskih promjena te restrukturiranja kapitala’ te da je od travnja broj neprofitabilnih maloprodajnih mjesta te tvrtke smanjen za deset. Nekretninski dio HG grupe bavit će se iznajmljivanjem nekretnina do njihove prodaje nekretninskom fondu ili drugom zainteresiranom investitoru, a temeljno se poslovanje priprema za potencijalno strateško spajanje. Na tržištu će se, procjenjuju analitičari, uskoro naći ‘viškovi’ imovine, posebno u maloprodaji, gdje se većina igrača posljednjih godina preinvestirala. Oni oprezniji i svjesniji problema već kreću u tom smjeru, a neki će, poput Peveca, vjerojatno čekati posljednji dan prije bankrota.

• Problem je u većini naših poduzeća što ne gledaju na dugi rok i što im nedostaje strateška vizija, pogotovo na otvorenom tržištu. Drugi je problem, koji sada izlazi na vidjelo, nedostatno menadžment, a treći nedostatak vlastitoga kapitala – kaže Novotny dodajući da sada vlada opća nervozja jer nitko ne vidi jasnu viziju ni tih poduzeća ni kreatora ekonomske politike. Restrukturira se i King ICT, o kojem se u kulu arima može čuti da mu više ne ide dobro s ugovaranjem novih poslova i da planira otpuštati zaposlenike.

• U fazi smo restrukturiranja, no ne namjeravamo otpuštati zaposlenike. Reorganizacija se odnosi na poslovanje koje smo prilagodili trenutačnim uvjetima, optimizaciju troškova i okretanje većoj efikasnosti umjesto povećanju tržišnog udjela – kaže direktor Operativnog poslovanja Dinko Vranješ.

Recesija je natjerala tvrtke da posegnu za novim planovima da bi se prilagodile situaciji. Optimizacija troškova, restrukturiranje, smanjivanje proizvodnih aktivnosti i slično odgovor su tvrtki na recesiju, ali to ne smanjuje nervozu svih dionika, od radnika, uprave i vlasnika do dobavljača i krajnjih kupaca – kaže Marko Slunjski, izvršni direktor u Sense Consultingu.

• I odgovori na pitanja pritiskati naplatu potraživanja kod partnera u nevolji ili izaći ususret i malo pričekati s naplatom uvelike ovise o situaciji u tvrtki i procjeni partnerova boniteta. Ako ste i sami u problemima s likvidnošću, onda nemate izbora – kaže Slunjski.

Prema nekim stranim istraživanjima čak 40 posto tvrtki koje su sada doživjele krizu likvidnosti neće preživjeti. Sve će češće biti i traženje državne pomoći u slučaju kraha privatnih tvrtki, no ako se ništa ne promijeni u poslovnoj filozofiji tvrtki čije je nevolje kriza samo naglasila i ubrzala, to će biti uzalud bačen novac poreznih obveznika. Doduše, ni prvi ni zadnji put. Iako sada izgledaju kao propale gubitnice, tvrtke koje su se sada našle pod šapom banaka na kraju bi mogle biti sretnice jer mnoge druge neće dobiti priliku da ih spašavaju vjerovnici.