ZET-u ipak prijeti zapljena 79 novih tramvaja

Tvrtka bez vlastitioga uredskog prostora, bez računovodstva, bez vozila ili strojeva te čak i bez zaposlenika može se bez problema pokrenuti bilo gdje na razvijenom Zapadu, ali razvojem outsourcinga i u Hrvatskoj. Na tržištu brojne tvrtke nude usluge računovodstva, leasinga, kuće, automobile i strojeve nad kojima zadržavaju vlasništvo, a nekoliko agencija nudi radnike raznih profila kao privremene ili povremene zaposlenike.

Poslovni se prostori mogu bez ikakva problema unajmiti. Kako bi tvrtkama izasli ususreti i omogućili im sobe za sastanke, uređe za najam, ali i tajnicu koja odgovara na pozive prošle godine pokrenuta tvrtka offSpace. Ona malim poduzetnicima i obrtnicima nudi usluge virtualnog ureda, odnosno omogućuju im usluge kao da zaposle vlastitu tajnicu i unajme ured.

Tvrtku su pokrenuli Hrvoje Prpić, jedan od osinivača HG spota, i Vedran Rezar. U cijeloj je priči zanimljivo da je tvrtka pokrenuta unutar projekta CRANE, zvanih poslovni andeli. Rezar je andelima izložio svoju ideju, a Prpić je odlučio u nju uložiti vlastita sredstva. Tvrtka je počela s radom ponudiši pet osnovnih vrsta usluga od virtualnog ureda, vođenja knjiga, odvjetničkih poslova i javnobilježničkih poslova. Virtualni ured usluga je kojom male tvrtke s jednim do tri zaposlenih mogu registrirati svoju tvrtku na lokaciji offSpacea u ekskluzivnoj poslovnoj zgradi. Time dobivaju broj telefona na koji se javlja ope-rater u ime tvrtke, broj faksa i korištenje web stranica kojima se pristupa s prije dodijeljenom lozinkom.

• Uveli smo neke novitete u našu ponudu pa tako kad netko nazove našeg klijenta ili mu pošalje faks on odmah odbiva SMS poruku kako bi znao što se događa. Nudimo i uslugu trgovanja na eBayu za proizvodne tvrtke. Za njih rješavamo svu administraciju koja je potrebna da bi se moglo trgovati na toj najvećoj tržnici na svijetu. Također, domaćim tvrtkama nudimo i uvoz, naime, za njih pronalazimo proizvode koje žele i nakon toga ih uvozimo. Tako smo za jednog klijenta u Kini pronašli granitni kamen koji nakon što se plate sve takse i carine stoji upola manje nego što ga je on dosad plaćao – objašnjava Hrvoje Prpić.

Usluge offSpacea koristi 30 tvrtki, a 20 tvrtki i u druga unajmljuje sobe za prezentacije i predavanja. Najam manjih soba za sastanke ide dobro, ali konferencijska dvorana ide nešto lošije, pa se iz tog razloga prvi sastanak u njoj na plaćuje, kako bi se privukli potencijalni klijenti.

Dok je offSpace usmjeren na male tvrtke i obrte, drugi pružatelj outsourcinga Connect Contact Center cilja na širi segment tržišta pa su među njegovim korisnicima i male tvrtke, ali i one srednje i velike, a među njima su i razne ustanove i institucije. Do sada su radili s više od 60 raznih poslovnih subjekata u Hrvatskoj ali i u inozemstvu. Connect Contact Center pruža raznolike usluge outsourcinga poslovnih procesa koje se mogu pružiti kroz pozivno-kontaktini centar (call centar). Usluge se temelje na kontaktu s tržištem klijenata, to jest s njihovim potrošačima, kupcima ili korisnicima.

• U kontaktnom centru, koji radi prema načelu outsourcinga, tj. izdvajanja poslovnih procesa (BPO – Business Process Outsourcing), kakav je i Connect Contact Center, velika je dinamika novih klijenata i poslova. Obavljaju se različiti poslovi, od kratkih telemarketinških kampanja preko zahtjevnih poslova službe za korisnike velikih tvrtki do složenih CRM projekta. Raznolikošću i kvalitetom usluga i sustavnim pristupom svakom poslu, odnosno projektu, Connect Contact Center uspio je usprkos krizi povećati broj klijenata u tekucoj godini. U posljednjih se nekoliko mjeseci zbog krize i recezije osjeti da ima manje upita za nove poslove, međutim stanje se nakon sezone godišnjih odmora pomalo popravlja. Pretpostavljam da su kompanije uvidjele da im u krizna vremena outsourcing usluge kontakta s tržištem može mnogo pridonijeti učinkovitu odnosu s korisnicima/potrošačima, zadržavanju pozicija ili osvajanju novih tržišta – kaže Davor Tomić.

Zaposlenici tvrtke komuniciraju s raznim tržištima putem četiri kanala komunikacije, telefonom, faksom, e-mailom, a istodobno mogu djelovati i kao info centar, služba za korisnike, helpdesk, infotelefon, telemarketing, teleprodaja, istraživanje zadovoljstva kupaca ili korisnika i slično. Iz Connect Contact Centera kažu da na domaćem tržištu još raste potreba za tipom usluga kakve oni pružaju, a prije nekoliko godina su počeli pružati višejezične usluge te danas posluju u regiji, ali i EU.

Priča oko outsourcinga na domaćem je tržištu počela s jednostavnijim poslovima. Jedna od prvih djelatnosti koje su tvrtke odlučile izdvojiti iz svog poslovanja bilo je održavanje uredskih prostora. Upravo je u toj branši svoj poslovni uspjeh postigao Mirko Subašić s tvrtkom Nil SL. U gotovo dvadeset godina postojanja tvrtke bilo je uspona i pada, a radili su se razni poslovi, jedan od njih bilo je i čišćenje hotelskih kompleksa, a tvrtka je surađivala i s brojnim tvrtkama u cijeloj državi.

Trenutačno surađuje s dvadesetak tvrtki za koje obavlja poslove svakodnevnog čišćenja, a za oko stotinjak tvrtki radi poslove vezane uz interventnu čišćenja kao što su pranje prozora i staklenih površina, zatim, skidanje, pranje, glačanje i postavljanje zavjesa, strojno-dubinsko pranje tepih ili čišćenje i slično. Kada Nil SL u određenoj tvrtci dobije poslove čišćenja, preuzima i čistačke zaposlene u toj tvrtki tako da nitko ne ostaje bez posla. Poslove dobivaju putem javnih natječaja, a Subašić ističe kako je konkurencija snažna, ali da unatoč tomu na domaćem tržištu ima prostora za širenje jer se usluge outsourcinga još razvijaju.

• Ove godine nismo nastojali dobiti nove klijente, već nastojimo zadržati poslove koje već radimo. U sklopu postojećih poslova pokušavamo što manje koristiti radnike, a što više strojeve jer imamo problema s naplaćivanjem usluga.

S produbljivanjem krize rast će i nervoza. Čak 40 posto nelikvidnih neće preživjeti. Iako izgledaju kao gubitnice, tvrtke pod šapom banaka na kraju bi mogle biti sretnice. Mnoge druge neće dobiti priliku da ih spašavaju vjerovnici.

Tako Holding gradi vrtiće, škole, zgradu Hitne pomoći, ali i stanove u Sesvetama. Također Holding je u dva navrata spasio gradski proračun kupivši zemljišta Gredelja i Zagrepčanke u samom središtu Zagreba. Za ta je dva zemljišta platio više od 122 milijuna eura. Zemljište Zagrepčanke prodao je IGH-u za 45 milijuna eura, no ni gotovo godinu dana nakon sklopljenog ugovora Institut građevinarstva nije zemljište platio. Da stvar bude još gora, Holding je Gradu zemljišta platio novcem iz obveznica plasiranih na Londonskoj burzi prije dvije godine. Tada su, po iznimno povoljnim uvjetima, uspjeli plasirati 300 milijuna eura obveznica, a novac je trebao biti namijenjen proširenju plinske i rekonstrukciji vodovodne mreže. Obveznice će, doduše, na naplatu doći tek za osam godina, no svake se godine mora plaćati 16,5 milijuna eura kamata. No, Holding je novac potrošio, posljednji dio u srpnju je iskorišten za plaćanje kamata, a da ništa od najavljenog nije napravljeno jer su milijuni eura umjesto u investicije preusmjereni u spašavanje proračuna i plaće radnika.

Nadalje, Holdingu prijeti i zamrzavanje 60 milijuna eura vrijednog kredita EBRD-a namijenjenog također sanaciji vodovodne mreže, i to zbog konstantnog pada kreditnog rejtinga. Još jedna omča oko vrata Zagrebačkom holdingu je i naselje u Sesvetama. Od 2.700 sagrađenih stanova još ih je oko šest stotina neprodano, pa Holding i ondje ima 700-tinjak milijuna kuna zamrznutog kapitala. Čak ni cijena od 1.290 eura za kvadrat nije privukla dovoljno kupaca na bivšu svinjogojsku farmu u Sesvetama. Od megalomanskog naselja sagrađenog radi skupljanja populističkih bodova Holdingu će najvjerojatnije ostati samo dugovi. Komunalna je tvrtka, koja se uopće ne bi trebala baviti stano-gradnjom, za gradnju naselja podignula kredit od 900 milijuna kuna koji danas teškom mukom vraća.

Pa ipak, unatoč svim tim brojkama u crvenom i minusima uguranim pod plavi zagrebački tepih danas se u Gradu priča samo o jednom – skorim predsjedničkim izborima. Politički marketing kompliciran je stvar. Kad je upregnut u važnu kampanju, priče o dugovima, ‘ajmo biti blagi, zaista mu ne trebaju.’

Nervoza je velika jer sada svi vide zakasnjene signale strateške krize koja vlada u hrvatskom gospodarstvu. Većina nije primijetila prve znakove krize prije godinu dana, a nervoza će se povećavati s njezinim produbljivanjem – kaže ekonomski analitičar Damir Novotny.

Trgovački lanac Pevec i turistička grupa adriatica.net klasični su primjeri tvrtki koje su se preinvestirale. Dok je sve išlo dobro i dok je vladalo ozračje rasta, banke su izdansko kreditirale takve poduzetničke pothvate. Je li širenje u regiju onako kako je to radio Pevec bilo ekonomski opravdano? Manje važno. Glavni koletteral bile su nekretnine, za drugo se nije mnogo pitalo. Sadašnja situacija, u kojoj se banke iščekuju zanimaju kakav poslovni plan, filozofiju i strukturu ima Pevec, pokazuje da su se i poduzetnici i banke zaigrali.

Pitanje je što će banke s tolikim nekretninama, kojima je pala vrijednost, a pogotovo s vlasništvom u velikom broju tvrtki. Ipak, u njihovu je slučaju manje straha jer banka ima najjače instrumente za naplatu svojih potraživanja. Mnogo bi gore mogli proći dobavljači tvrtki koje se nađu u takvim problemima. Zasad većina Pevecovih dobavljača pozdravlja plan banaka za spas tvrtke i nada se pomoći države, a manje se brine za svoja potraživanja.

• Pristajemo na nagodbu, to je mnogo bolja varijanta nego da tvrtka završi u stečaju – kaže Alojzije Sobočanec, predsjednik Uprave Međimurjeplata.

Jedan od većih Pevecovih domaćih dobavljača koji s tim lancem na godinu napravi 10-ak milijuna kuna prometa, požeški proizvođač namještaja Spin Valis također pristaje na plan sanacije koji su, navodno, predložili najveći vjerovnici Hypo i Raiffeisen banka: – Apsolutno nam je u interesu da tvrtka preživi. Nećemo se koristiti nikakvim instrumentima naplate ni otežavati sadašnju situaciju – kaže Zdravko Jelčić, predsjednik Uprave Spin Valisa. Stečaj ne odgovara nijednom vjerovniku dok postoji nada da se može spasiti nešto više.

Kada je riječ o leasing-društvinima, i ondje nervozna dramatično raste. Počevši od Pevecovih kamiona, skladišta i lageri postaju puni raznorazne robe koju treba hitno prodati.

Atmosfera je do usijanja na liniji dioničara – uprave zasad dovedena u dvije tvrtke, Badelu 1862 i Transadrij. Nervozni dioničari koji smatraju, barem javno, da se tvrtke u koje su uložili mogu mnogo bolje voditi prelaze u drugu fazu, pa osim borbe na skupštinama društava posežu za sudskim tužbama protiv vodstva tih tvrtki. Doduše, u oba slučaja borba između grupe malih dioničara i uprave traje dvije-tri godine, pa se ne može pripisati direktnom utjecaju krize. No nervozna na strani nezadovoljnih dioničara zasigurno je potaknuta krizom koja je dovela do toga da se pod sadašnjim upravljačkim garniturama još više tope vrijednosti njihovih ulaganja. Stoga sve agresivnije nastupaju prema sadašnjim upravama. Njihov bi primjer mogli slijediti i nezadovoljni dioničari u drugim tvrtkama. U ozračju sve veće nervoze zbog nesigurnog se ishoda ekonomske krize u Hrvatskoj raspadaju i moćne grupacije. Najveća domaća privatna financijska grupa raspala se na tri dijela. U kulu arima se moglo čuti da je riječ o neslaganju partnera Milana Horvata, Dubravka Žganeca i Ljiljane Weisbarth koje je kulminiralo u krizi. Milan Horvat, dosadašnji predsjednik Uprave Fima Grupe, a sada Fima Alfe, opovrgava pak te informacije i kaže da nije riječ o raspadu ni o svadi partnera, kao ni o procesu dodatno potaknutom krizom, nego o prije najavljenom i kontinuirano provođenom restrukturiranju.

Pojam restrukturiranja vratio se na velika vrata. Uprava HGspota objavila je da se ta tvrtka nalazi u ‘intenzivnoj fazi optimiranja operativnih troškova, organizacijskih promjena te restrukturiranja kapitala’ te da je od travnja broj neprofitabilnih maloprodajnih mjesta te tvrtke smanjen za deset. Nekretninski dio HG grupe bavit će se iznajmljivanjem nekretnina do njihove prodaje nekretninskog fondu ili drugom zainteresiranom investitoru, a temeljno se poslovanje priprema za potencijalno strateško spajanje. Na tržištu će se, procjenjuju analitičari, uskoro naći ‘viškovi’ imovine, posebno u maloprodaji, gdje se većina igrača posljednjih godina preinvestirala. Oni oprezniji i svjesniji problema već kreću u tom smjeru, a neki će, poput Peveca, vjerojatno čekati posljednji dan prije bankrota.

• Problem je u većini naših poduzeća što ne gledaju na dugi rok i što im nedostaje strateška vizija, pogotovo na otvorenom tržištu. Drugi je problem, koji sada izlazi na vidjelo, nedostatno menadžment, a treći nedostatak vlastitoga kapitala – kaže Novotny dodajući da sada vlada opća nervozja jer nitko ne vidi jasnu viziju ni tih poduzeća ni kreatora ekonomske politike. Restrukturira se i King ICT, o kojem se u kulu arima može čuti da mu više ne ide dobro s ugovaranjem novih poslova i da planira otpuštati zaposlenike. – U fazi smo restrukturiranja, no ne namjeravamo otpuštati zaposlenike. Reorganizacija se odnosi na poslovanje koje smo prilagodili trenutačnim uvjetima, optimizaciju troškova i okretanje većoj efikasnosti umjesto povećanju tržišnog udjela – kaže direktor Operativnog poslovanja Dinko Vranješ.

Recesija je natjerala tvrtke da posegnu za novim planovima da bi se prilagodile situaciji. – Optimizacija troškova, restrukturiranje, smanjivanje proizvodnih aktivnosti i slično odgovor su tvrtki na recesiju, ali to ne smanjuje nervozu svih dionika, od radnika, uprave i vlasnika do dobavljača i krajnjih kupaca – kaže Marko Slunjski, izvršni direktor u Sense Consultingu. – I odgovori na pitanja pritiskati naplatu potraživanja kod partnera u nevolji ili izaći ususret i malo pričekati s naplatom uvelike ovise o situaciji u tvrtki i procjeni partnerova boniteta. Ako ste i sami u problemima s likvidnošću, onda nemate izbora – kaže Slunjski. Prema nekim stranim istraživanjima čak 40 posto tvrtki koje su sada doživjele krizu likvidnosti neće preživjeti. Sve će češće biti i traženje državne pomoći u slučaju kraha privatnih tvrtki, no ako se ništa ne promijeni u poslovoj filozofiji tvrtki čije je nevolje kriza samo naglasila i ubrzala, to će biti uzalud bačen novac poreznih obveznika. Doduše, ni prvi ni zadnji put. Iako sada izgledaju kao propale gubitnice, tvrtke koje su se sada našle pod šapom banaka na kraju bi mogle biti sretnice jer mnoge druge neće dobiti priliku da ih spašavaju vjerovnici.