Unatoč neštoanju Amerikanaca i Engleza u nacrtu za samit u Pittsburghu potkraj ovog mjeseca naći će se preporuke ministara financija da se bonusi menadžerima vežu uz dugoročni uspjeh i osnovnu plaću te učine transparentnijim.
Osjetljivi na povijest kako već znaju biti, i s osjećajem za trenutak, prošli su se vikend susreli ministri financija 20 najrazvijenijih zemalja svijeta kako bi revidirali trenutačno stanje i dogovorili daljnje mjere za rješavanje krize koja je eksplodirala upravo u rujnu prošle godine i ubrzo nazvana jednom od gorih koje je svijet vidio, prelivši se iz financijskog sektora u onaj realne ekonomije.
Taj je pripremljen samit u Londonu ipak bio nešto vedrijeg karaktera za razliku od prijašnjih druženja tijekom ove krizne godine, kada su bogati strahovali za opstanak i jedva čekali da prodube prijateljstva sa zemljama koje su donedavno smatrali uglavnom nevažnim. Zato je G-8 s impresivnom lakoćom postao G-20. Ipak, prije negoli šefovi vlada i država pristupe načelnom oblikovanju izgleda svijeta u Pittsburghu potkraj ovog mjeseca, ministri financija u društvu središnjih bankara nešto su konkretnije raspravljali ovog vikenda o tome što napraviti s tim globalnim financijskim sustavom.
Tom je prilikom britanski premijer, inače vrlo zabrinut tijekom cijele krize, pozvao da se ne odstupi od utvrđenog smjera, odnosno da se ne ide na ‘prerano opuštanje ili pretjerano povjerenje’. Jednostavnije, dijagnoza kaže kako je pacijent probuđen iz kome, ali da bi ga skidanje s uređaja (državne subvencije) vjerojatno dokrajčilo. U tom smislu, rekao je Brown, ‘svaki pokušaj prebrzog izlaza mogao bi uništiti prve znakove obnove i dovesti do pada povjerenja tvrtki i potrošača’. Opet prevedeno, tražio je od vlada da ne budu cicije i pokušaju izbjeći realiziranje preuzetih izdataka samo zato što stvari izgledaju bolje. U govoru je dao naslutiti i u kojem će se smjeru kretati razgovori na najvišoj razini u Pittsburghu, podsjetivši na mali problem astronomskih bonusa i naknada koje su, prema nekim tumačenjima, bile jedan od ključnih uzroka kulture rizika i poigravanja.
I baš će ti bonusi vjerojatno dominirati sastankom u Pittsburghu jer se većina onoga što je dogovoreno u Londonu nekako vrtjela baš oko tih bonusa i banaka, odnosno cjelokupne kulture dijeljenja sumnjivog novca šakom i kapom. Američke banke, svježe rasterećene novca poreznih obveznika koji ih je spasio od propasti, već su ne trepnuvši najavile rekordne bonuse. Goldman Sachs zapanjio je prije dva mjeseca objavom da je do sada već izdvojio oko 11,4 milijarde dolara za bonus zaposlenicima, a ako stvari budu kako je planirano, do kraja godine bi to moglo doći i do 20 milijardi. Ni Morgan Stanley nije želio zaostajati, odličivši da će 72 posto prihoda u drugom kvartalu preraspodijeliti vrijednim zaposlenicima. Ministri financija stoga su postigli načelni dogovor o sedam točaka, od kojih su najvažnije preporuke o dizanju kapitalne rezerve bankama s visokim bonusima, ali i općenito mogućnost nametanja viših rezervi bankama ako se procijeni da je potrebno te osjetno ograničavanje bankovnih operacija izvan bilanci, dva prijedloga koja su već uzburkala vodu. Prvi ne treba posebno objašnjavati, dok je važnost drugog ograničavanje kreditiranja i operacija banaka koje se događaju ‘u sjeni’. Bankari su očekivano odmah izrazili zabrinutost jer, kažu, neće više moći dijeliti kredite na sve strane, vjerojatno ne shvaćajući da to nekako i jest zamisao cijele priče.
A da je nekima jako stalo pozabaviti se ozbiljnije obilatim nagradama pokazuje primjer francuskog predsjednika Nicolas Sarkozyja, već poznatog protivnika dosadašnjeg sustava nagrađivanja, koji je natjerao BNP Paribas i Société Générale da odgođe dvije trećine bonusa u iduće tri godine, a trećinu plate u dionicama. Prema izvješćima, angloamerička je alijansa na sastanku, nakon svega što se dogodilo, bila skeptična glede ograničavanja naknada i bonusa. Zašto i ne bi bili kad su Amerika i Britanija dvije krizom najgore pogođene ekonomije u razvijenom svijetu? U nacrtna za Pittsburgh, usprkos tomu, naći će se preporuke ministara financija da se bonus veže uz dugoročni uspjeh i osnovnu plaću, nagrade uzmemo nazad u slučaju posrtaanja i da se dijeljenje bonusa najboljim zaposlenicima učini transparentnijim, za što su zasluge već uzeli njemački i francuski predstavnici tvrdnjom kako se samo njihovom upornošću uspjelo nadići protivljenje angloameričkog tabora.