Dvojica bivših Kraševih zaposlenika kupnjom Koraksa tek su na početku svoje poduzetničke karijere. Za žele-bombone već imaju tržište, a prije Uskrsa namjeravaju lansirati i čokoladne dražje. Za to očekuju i državne poticaje.
Juzbašića i Nenada Begovića definitivno muče slatke brige. Otkad su prošle godine početkom studenoga kupili Koraks trade, jedinu tvrtku koja u Hrvatskoj ručno proizvodi žele-bombone, razmišljaju uglavnom o tome kako dodatno proširiti već uhodani posao.
- Prvi je na dnevnome redu redizajn pakiranja. To nam je jako važno. Također, jako su nam važne degustacije, jer smatramo da je osobni kontakt s potrošačima put kojim ćemo doći do najboljih rezultata – kaže Zdravko Begović, jedan od direktora Koraksa.
On i njegov partner Juzbašić rado bi učinili i mnogo više, od izvoza u kojem vide veliku priliku do pokretanja vlastite maloprodaje, ali trenutačno ih u planovima koči, kao uostalom i većinu poduzetnika, nedostatak sredstava. Dvojica bivših Kraševih zaposlenika u konditorskoj industriji nisu početnici, ali su svjesni da su tek na početku poduzetničke karijere pa oprezno razmišljaju o prioritetnim potezima.
Posao koji su preuzeli od bivšeg vlasnika Predraga Karača žele razviti do punog potencijala, a velika prednost im je pritom uistinu kvalitetan proizvod. Žele-bomboni, koji se u njihovu malom pogonu u Sesvetskoj Sopnici pokraj Zagreba, proizvode ručno, već imaju osigurano tržište, a uz to i veliki potencijal za daljnje širenje.
- Da proizvodimo strojno, četvero zaposlenika mogao bi zamijeniti jedan. Isto je i s tvari za želiranje Agar agar koju koristimo u proizvodnji – kad bismo je zamijenili sastojkom životinjskog podrijetla troškovi bi nam bili mnogo manji. Ali na taj je način naš žele jedinstven i uistinu kvalitetan proizvod koji možemo plasirati na najzahtjevnija tržišta – objašnjava Juzbašić.
U malom pogonu radnice valjaju komadiće želea u šećer i pažljivo ih polažu na pladnjeve na kojima se unose u prostor za sušenje. Snažan slatki miris koji se širi cijelim prostorom dodatno pojačava činjenica da je u njemu vrlo toplu zbog specifičnih uvjeta potrebnih za proizvodnju. Kako se u prosjeku u Koraksu proizvede 400-tinjak kilograma želea na dan, jasno je da svih sedam zaposlenika mora biti maksimalno koncentrirano i oprezno kako ništa ne bi omelo proizvodnju.
Bez tehnološkog otpada, pa Begović i Juzbašić razmišljaju o tome da počnu proizvoditi i mrvice od želea, jedinstven proizvod koji bi plasirali samo slastičarima za ukrašavanje torti i kolača. Sve to domišljanje zapravo proizlazi iz činjenice da Hrvati nisu tradicionalni potrošači želea, dok na primjer u Srbiji malih pogona poput Koraksa ima mnogo. Situaciju Koraksu otežavaju konkurenti – domaći i strani prehrabreni divovi, kojima je žele tek mali dio asortimana. Ipak, taj je nedostatak ujedino i Koraksova prednost jer se Begović i Juzbašić mogu u potpunosti posvetiti svom proizvodu.
- Naša cijena je 30 posto niža od konkurencije, a iako ćemo zbog cjelokupne gospodarske situacije biti prisiljeni povećati cijene, i dalje ćemo biti jeftiniji 20 posto – kaže Begović. U Koraksu su svjesni da je upravo u tome sada njihova najveća snaga, jer je u teškim vremenima cijena presudna za kupnju. Višu cijenu za svoj proizvod mogli bi doduše postići u inozemstvu, pa su čak i razgovarali o izvozu u Francusku ali s trenutačnim kapacitetom pri takvom bi koraku morali u potpunosti zanemariti hrvatsko tržište, a to ne žele.
Ove će godine, unatoč recesiji i svim problemima s kojima se domaće gospodarstvo susreće, upriličiti oko 200.000 kuna više nego u 2008., odnosno planiraju prihod iznad dva milijuna kuna. To je posebno velik uspjeh s obzirom na to da su se nakon preuzimanja Koraksa Juzbašić i Begović odlučili na rizičan potez prekida suradnje s Konzumom, koji je tvrtki donosio više od trećine prihoda.
