Proljetna blokada fakulteta i utopijski zahtjevi studenata za besplatnim školstvom, koje su prvi zatražili studenti Filozofskog fakulteta, a za njima su se poput kutije šibica zapalili i ostali hrvatski studenti, nisu napravili nikakav pomak u poboljšanju studentskog standarda. Žar pobunjenih studenata još se nije ni ohladio, a Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu najavio je povećanje cijena u menzama i u studentskim domovima i to čak 100 posto. Ipak, cijene hrane u menzama odlučili su ostaviti na razini prošle godine, ali povećanje troškova života, krizni porez i viši PDV neposredno će utjecati na standard studenata u nadolazećoj akademskoj godini.
Osim povećanja troškova života, studenti smatraju da će sljedeća studentska godina za njih biti prilično financijski zahtjevna i zabrinuti su jer će Studentski centar nuditi manje poslova koje studenti odrađuju u stankama između predavanja i ispitnih rokova. Većina onih koje smo anketirali svoj proračun već spašava radeći razne poslove, ali ne znaju hoće li im to uspijevati i dalje. Studenti se, naime, nadaju da će uspjeti u financiranju uz pomoć roditelja i kroz vlastiti rad, a nisu skloni dizanju studentskih kredita.
Mario Jelčić iz Biograda, koji studira na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, već na četvrtoj godini fakulteta pronašao je posao u županijskom uredu za urbanizam i planiranje. Zbog općeg rasta cijena osjetit će pad standarda i na vlastitoj koži. Studiram već petu godinu u Zagrebu, a nisam ostvario pravo na studentski dom, već živim u unajmljenom stanu i u posljednjoj sam godini studija prisiljen raditi uz studij kako bih financijski rasteretio roditelje – kaže Jelčić i dodaje da je razmišljao i o podizanju studentskoga kredita, ali je odustao jer smatra kako zapravo nije riječ o kreditima koji bi studentima pomogli u financiranju studija, već su maska za nenamjenske, jako skupe kredite.
Skupe školarine na fakultetu i opći pad standarda koji je pogodio Hrvatsku u posljednjih nekoliko mjeseci primorao je i Nataliju Gudlin, studenticu Ekonomskog fakulteta, da prije stjecanja diplome potraži posao. Kaže da je u prvim godinama studija radila jednostavne studentske poslove koji su se nudili na oglasnoj ploči Studentskoga centra, no svake godine troškovi njezina studiranja sve su više rasli, pa je morala potražiti ozbiljan posao kako bi fakultet privela kraju. Imam sreću da nisam prisiljena plaćati stan zato što sam iz Zagreba, ali sve troškove studiranja snosim sama. Dosad sam radila svakakve studentske poslove i za njih bila plaćena od 18 do 30 kuna po satu. Posljednju godinu radila sam puno radno vrijeme na poslovima prodaje u tvrtki Grad Auto, no zbog recesije sam dobila otkaz – kaže Gudlin.
Studenti s tehničkih fakulteta u stanovitoj su prednosti nad ostalim kolegama zato što stečena znanja s prvih godina studija mogu ponuditi na tržištu i na taj način popuniti svoj skromni budžet. Tako je i Mario Purišić iz Zagreba, koji studira grafički dizajn, počeo za tvrtke obavljati poslove vezane uz dizajn. Upisao sam prvu godinu fakulteta uz plaćanje, ali sam zbog prosječka ocjena na drugu godinu prešao uz teret ministarstva. Dosad sam radio svakojake studentske poslove, od dijeljenja letaka, rada u restoranu, ispomoći u tiskari sve do grafičke obrade raznih tiskanih materijala. Za te sam poslove u pravilu dobivao od 20 do 30 kuna po satu, a nadam se da ta kriza neće pretjerano utjecati na ponudu studentskih poslova.