OTKAZI MENADŽERIMA Medakov otkaz može pasti zbog – datuma

Posljednje afere, posebno ona oko Ivana Medaka, jednog od direktora HŽ-a, koji je pod istragom zbog željezničke nesreće kod Kaštela, pokazale su koliko poslodavcu mogu biti pogubni loše sastavljeni menadžerski ugovori.

Posljednje afere u državnim kompanijama Hrvatskoj elektroprivredi i HŽ-u otvore su i pitanja o otkazom menadžerima i članovima uprave, odnosno kako se vlasnik, privatnik ili država, može i mora postaviti prema onima koji su oštetili tvrtku. Temeljni je propis koji uređuje radne odnose u Hrvatskoj Zakon o radu, koji sadrži posebne odredbe o prestanku ugovora o radu. Pri tome treba voditi računa o tome da su i odvojene i povezane stvari ugovor o radu i status predsjednika ili člana uprave nekog trgovačkog društva. Ovo drugo (status predsjednika ili člana uprave nekog trgovačkog društva) materija je Zakona o trgovačkim društvima, i tu su stvari relativno jednostavne.

Ako je riječ o društvu s ograničenom odgovornošću, i predsjednika i člana uprave moguće je smijeniti u svako doba bez razloga. Za donošenje odluke o smjeni nadležan je nadzorni odbor (ako ga ima, jer u tim ga društvima nije obvezno imati) odnosno skupština društva ako nema nadzornog odbora. Ako je riječ o dioničkom društvu, i predsjednika i člana uprave također je moguće smijeniti u svako doba, ali samo ako postoji važan razlog. Što je to važan razlog, nije propisano zakonom, nego je riječ o pravnom standardu.

Zakonitost smjene tek je prvi korak, jer koliku će štetu kompanija imati od takve smjene, ovisi o menadžerskom ugovoru i onome što u njemu piše. Drugim riječima, pri postavljanju neke osobe u upravu trgovačkog društva jako je važno predvidjeti i moguću prijevremenu smjenu i ugovoriti odgovarajuća pravila igre da se ne bi dogodilo ono što silom zakonskih odredbi imamo kod političkih funkcija, pa neki gradovi istodobno plaćaju dva gradonačelnika (onaj kojemu je prestao mandat dobiva plaću još šest mjeseci), a trenutačno čak i plaću premijera primaju dvije osobe. Za državu, posebno ovako nehajnu prema novcu poreznih obveznika, to možda i nije velika stavka, ali za tvrtku to u pravilu nije mala.

U svakom slučaju, svaki poslodavac treba biti jako oprezan pri sastavljanju ugovora jer i ono što izgleda nevažno u konkretnom slučaju može biti jako važno. Dovoljno je prisjetiti se nedavnih smjene direktora u jednoj državnoj tvrtki i čuđenja predsjednika nadzornog odbora kada su mediji objavili visinu mjesečnih primanja smijenjenoga (oko pet puta veća od premijerovih), a baš su ta primanja temelj za eventualni obračun naknade štete koju je osoba smjenom pretrpjela.

Stoga je najbolje u menadžerskom ugovoru ugovoriti fiksnu otpremninu i to u kojim se slučajevima isplaćuje, a u kojima ne. Također važno je precizirati u kojim se slučajevima dobiva bonus i svakako predvidjeti kad može doći do malusa, odnosno oduzimanja od plaće. Pažljivo sročen menadžerski ugovor može vlasniku prištijeti mnoge glavobolje na sudu i vrlo visoke troškove.

U odnosu na radni odnos stvari su mnogo složenije. Zakon o radu razlikuje redoviti i izvanredni otkaz ugovora o radu, koji je moguće dati i zbog gubitka povjerenja u zaposlenika i nanošenja štete uglu tvrtke. Otkaz s tim obrazloženjem dobio je jedan od direktora HŽ-a poznat pod kodnim imenom ‘barba Luka’. Istina, s tim obrazloženjem otkaz mogu dobiti i tzv. obični zaposlenici, ali češće je slučaj da se odnose upravo na menadžere.

Zakon o radu u čl. 114., naime, propisuje da je izvanredni otkaz moguće ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguće. Ne propisuje se što je to teška povreda obveze iz radnog odnosa, kao ni koje su to okolnosti u kojima nastavak radnog odnosa nije moguće, već je opet riječ o pravnim standardima kojima sadržaj utvrđuje sud od slučaja do slučaja. Naravno da to nije samovolja suda, nego postoji određena sudska praksa koja služi kao orijentacija, ali sudovi tom sudskom praksom nisu vezani mada će je u pravilu poštovati.

Pri tome je veoma važno to da je izvanredni otkaz u čl. 114. st. 2. Zakona o radu ograničen strogim rokom od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Primijenjeno na slučaj Ivana Medaka (barba Luka) i vjerujući medijskim napisima prema kojima je privođenje i iskaz kod istražnog suca bio 29. srpnja 2009., istog je dana nastupila suspenzija, a odluka o otkazu ugovora o radu uslijedila u četvrtak 20. kolovoza 2009., može se zaključiti da se s izvanrednim otkazom zakasnilo. Naime, rok je istekao 13. kolovoza 2009., pa je s tim danom trebalo donijeti i preporučeno uputiti otkaz, čak i ako je obavljeno savjetovanje s radničkim vijećem i ako je udovoljeno svim drugim formalnostima. Naravno da time ne prejudiciramo sudsku odluku.

Međutim, čak i ako se počne da je otkaz nezakonit i ako zaposlenik silom sudske odluke bude vraćen na posao, čak dobije naknadu štete, to još uvijek nije sve. Naime, jedan drugi propis, Zakon o obveznim odnosima, sadrži odredbe koje idu u prilog poslodavcu. Naime, oštećeni poslodavac ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno. To se, međutim, u pravilu teško može dokazati.

Poslodavac koji je sâm popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete ako ju je prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje. I krajnja nepažnja pravni je standard, ali u pravilu se tumači kao da postoji ako nije uložena prosječna pažnja, dakle pažnja prosječnog čovjeka (ali kad je riječ o profesionalcima, tada je to pažnja prosječnog profesionalca). Poslodavac ima pravo i na naknadu štete od zaposlenika koji mu povrijedi ugled, ali i tu treba voditi računa o tome da je moguće da dio odgovornosti snosi i sâm poslodavac, primjerice i zato što je zaposlio osobu bez potrebnog znanja, iskustva ili drugih za posao potrebnih sposobnosti. Eventualni sudski proces o otkazu Ivanu Medaku morao bi i to uvažiti. Jedini koji u toj priči nema nikakve pravne odgovornosti čovjek je koji je Medaka preporučio – barba Luka.

Pravo na odštetu od zaposlenika koji je prouzročio štetu poslodavcu zastarijeva u roku od šest mjeseci od dana kad je šteta popravljena. Riječ je o mnogo kraćem od drugih zastarnih rokova. Svaki bi poslodavač osim o roku trebao i prikupiti podatke o imovini onoga koga smatra odgovornim i na vrijeme je blokirati – u protivnom pravo na odštetu neće značiti ništa ako ne bude imovine na kojoj će se naplatiti. Što je iznos koji je izgledan veći, to je nužan i veći oprez jer veći iznos sigurno nije moguće naplatiti iz nečije plaće.