Kad god poželimo ili imamo potrebu promijeniti ljude koji nas okružuju i okolnosti, izazovamo njihov otpor. Prihvaćanjem da nitko i ništa nije savršeno, pa ni mi sami, lakše ćemo spriječiti otpor vlastitoj promjeni.
Odnosi s ljudima komplicirani su. Shvaćam da je za njihovu kvalitetu najvažnije naći pravu mjeru u tome što tko u odnos unosi, osobito kad je riječ o navikama. Međutim, iako prihvaćam da je moguće mijenjati samo sebe, često se ipak pitam zašto se JA stalno trebam mijenjati. Na to pitanje ne mogu naći zadovoljavajući odgovor. Možda katkad treba mijenjati i druge?! Nije li naš zadatak katkad biti taj (ili ta) koji u svojoj užoj sredini ima misiju da gura naprijed, najčešće pozitivno utječući na nju, što, zapravo, i nju samu mijenja, nabolje, nadam se. Ali taj je posao težak. Ima li načina da se olakša i postane prihvatljiviji?
Vjerujem da smo svi sposobni mijenjati se, pod uvjetom da smo spremni na promjenu. I to je uvjet bez kojeg promjene nema. Protiv nečije volje i bez njegove suglasnosti nema ni promjene ponašanja ni razmišljanja, pa ni promjene osjećaja. Mijenjamo se kad želimo kvalitetnije rezultate, jer ako uvijek na isti način postupamo i dobivamo isti rezultat, nema nam druge nego nešto promijeniti. Ako situacijom niste zadovoljni – promijenite je, ali tako promijenite sebe.
Ta je naša unutarnja promjena naše pročišćenje, i upravo ona rezultira i izvanjskim promjenama, pa i naše okoline. Zračimo određenom energijom i privlačimo određenu vrstu ljudi kao odgovor na svoje ‘vibracije’ (vjerujem da je sve energija koja vibrira), a sasvim smo drukčiji kad se promijenimo. Stvari vidimo u pozitivnom svjetlu, prestanemo igrati uloge i biti žrtva ili mučitelj, zanovijetala, pesimisti. Tada privlačimo sasvim drukčiju energiju (vibraciju) ljudi oko sebe. Promjena u nama tako izaziva promjene izvan nas.
Za promjenu treba biti spreman i ukloniti zapreke novom načinu razmišljanja. Otpor je prirodan. Moje je iskustvo da naša promjena često utječe na ljude koji nas okružuju, no katkad se ne promijene, promjenu i ne trebamo očekivati. Tada moramo – promijeniti okolinu izborom novih ljudi. Kad postanemo spremni mijenjati se, odnose doživljavamo kao priliku za učenje, rast i ne smatramo ih kompliciranim. U svakoj situaciji vidimo izazov, pa i onda kad pogriješimo, reagiramo na stari način. Čak i ako ste spremni na promjenu, a netko vas uzrjava, prvi je korak upitati samoga sebe: ‘Imam li ja u svom karakteru ili ponašanju negativnost koja me podsjeća na tu osobu i stoga joj dopuštam da na mene utječe tako da burno reagiram?’ Iskren odgovor na to pitanje impuls je za promjenu. Promjenu ćete si omogućiti promijenite li svoj način ponašanja u tim slučajevima. To je aktivan pristup. Međutim, možete jednostavno odlučiti promijeniti svoj pogled na tu situaciju i tako ne dopustiti da ona utječe na vas. Mijenjate pritom svoju sliku svijeta. Pasivan je pristup teži put, ali nije nemoguć.
