Ilegalni lov na odmetnute članove nadzornih odbora u državnim tvrtkama

Prijetnje članovima nadzornih odbora i direktorima u državnim tvrtkama posljedica su nelegalnih i nekompetentnih Vladinih odluka i dodjele sinekura ‘barba Lukinim’ prijateljima.

No sve te prijetnje premijerke Kosor dvojbeno su legalnosti i kompetentnosti. Prema Zakonu o trgovačkim društvima, Vlada svoje odluke može nametati samo na skupštinama trgovačkih društava u državnom vlasništvu, a ne preko članova nadzornih odbora. Članovi nadzornih odbora (i u državnim tvrtkama) zakonski nisu Vladini aktivisti, nego (bi trebali biti) aktivni gospodarski subjekti u čiji se rad vlasnici, pa ni Vlada, ne smiju izravno miješati. Ako moraju nekog slušati, onda su to skupštine društva, a ne Vlada.

Eventualno bi se moglo razmatrati može li se Vlada odluka u slučajevima u kojima je država stopostotni vlasnik tvrtke smatrati aktom koji može izravno obvezivati članove NO-a umjesto odluke skupštine toga trgovačkog društva. Čak bi se članovi nadzornog odbora trebali suprotstaviti Vladinih odlukama kojima se mimo skupštine trgovačkih društava pokušava nelegalno miješati u poslove upravljanja tvrtkama. Uostalom, oni se i ne smiju miješati u poslove upravljanja društvom koji su u nadležnosti uprave.

Zbunjujuće je i to što je većina članova NO-ova i uprava državnih tvrtki nelegalno postavljena. Vlada je u državne tvrtke nelegalno i mimo gospodarskih mjerila birala ili imenovala članove NO-ova i uprava na osnovi nepisanih klijentelističkih pravila dodjele sinekura stranačkim (i ‘barba Lukinim’) prijateljima, (čast iznimkama, ako ih uopće ima). I zbog toga u tom slučaju nema podjele na ‘bad’ premijerku i Vladu i ‘good’ gospodarstvenike, jer i premijerka i većina članova NO-ova i uprava u državnim tvrtkama jednako su ‘bad’.

Prema članku 263. Zakona o trgovačkim društvima, NO nadzire vođenje poslova društva, a ne vodi poslove niti može nametati odluke, primjerice o plaćama direktora (predsjednika i članova uprava). NO može pregledavati poslovne knjige i dokumentaciju, može u tu svrhu zahtijevati pregled od glavnog revizora ili po potrebi angažirati druge stručnjake. O obavljenim pregledima poslovanja NO podnosi izvještaj skupštini društva (a ne pojedinim dioničarima, u kakvoj je nerijetko ulozi država u državnim tvrtkama). Može sazvati glavnu skupštinu društva, odnosno mora to učiniti kad je to potrebno radi dobrobiti društva (dakle čak ni tada nije ovlašten bilo što odlučivati ili naređivati upravi).

Stavkom 5. spomenutog 263. članka Zakona o trgovačkim društvima izrijekom je propisano da se ‘vođenje poslova društva ne može prenijeti na NO’. Jedina iznimka kojom je omogućeno NO-u da se eventualno petlja u rad društva (i menadžmenta) predviđena je u slučaju da je statutom društva unaprijed određeno da NO privremeno može obavljati određene vrste poslova, i to samo uz prethodnu suglasnost samoga NO-a.

Prema članku 264. o sjednici NO-a vodi se zapisnik u kojem se moraju navesti mjesto i vrijeme održavanja sjednice, dnevni red, važan sadržaj vođene rasprave i donesene odluke. A to znači da je moguće čak da član NO-a želi slušati Vladine preporuke, ali da bude nadglasan pa da NO (kao cjelina) ne posluša Vladinu preporuku.

I naposljetku, prema članku 268. Zakona o trgovačkom društvu, NO zastupa društvo prema članovima uprave. To opet znači da se u ime NO-a potpisuju ugovori o radu ili drugi tip ugovora o uvjetima rada direktora i članova uprave.

Prva je problematična Vladina odluka ona o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava (NN 83/09). Njome se nezakonito naređuje smanjenje plaće članovima uprave na 3,2 prosječne neto plaće za travanj 2009., koja je prema podacima Državnog zavoda za statistiku bila 5.295 kuna, što znači da direktori državnih tvrtki ne bi smjeli imati neto plaću veću od 16.944 kune. Isto je odlukom, da apsurd bude veći, zabranjena isplata bonusa ili bilo kojih drugih dodataka na menadžerske plaće, kao da su ti bonusi ili dodaci pali s kruške i kao da su stavke menadžerskih i ostalih ugovora stavljeni izvan snage. Određen je i rok od 30 dana za provođenje te odluke (koji je ‘iscurio’ 10. kolovoza ove godine).

Zakonska je nevaljanost te odluke u tome da su s direktorima i članovima uprava trgovačkih društava u vlasništvu države sklopljeni ugovori s ugovorenim znatnim otpremninama, stoga Vlada ne može svojom jednostranom odlukom obvezivati drugu ugovornu stranu. Ako pak Vlada odluči smijeniti neke članove uprava, tako smijenjeni zbog jednostrano raskinutih ugovora moći će naplatiti otpremnine i sudski zaštititi svoja radna prava (uobičajeno je, naime, da direktori i članovi uprave imaju dva paralelna ugovora, tzv. menadžerski i ugovor o radu, s time da su menadžerskim ugovorom ugovorene pogodnosti, a ugovorima o radu i sva radna prava kao za sve zaposlenike).

Ta je odluka, osim što je nezakonita, pisana nekompetentno. Zahtijeva se da se i svemu rukovodećem osoblju na nižim rukovodnim razinama smanje plaće na odgovarajući način. Pritom nijedne nije određeno do koje se točno razine smiju plaće rukovodećem osoblju niti je definirano kako se točno smanjuju ‘na odgovarajući način’. Jednostavno je riječ o odredbama koje nikoga ne mogu ni na što obvezati.

Druga pak nezakonita Vladina odluka ima naziv koji se otprve i ne može zapamtiti: Odluka o danju preporuke nadzornim odborima i upravama trgovačkih društava u državnom vlasništvu za pokretanje postupka pregovanja o izmjenama kolektivnih ugovora (NN 88/09). U njoj se izrijekom kaže da su nadzorni odbori dužni pokrenuti inicijativu i predložiti 10-postotno smanjenje plaća. Nadzorni odbori koji su pokrenuli tu inicijativu za smanjenje plaća postupili su prema Vladinoj odluci bez obzira na to što socijalni partneri nisu prihvatili njihovu inicijativu. Ta druga Vladina odluka manje je nezakonita od prve, ali ispraznija, jer njome se, zapravo, niko ni na što ne obvezuje. Smisao te u biti besmislene odluke jest u tome da se eventualna odgovornost s Vlade prebací na sindikate koji su, eto, odbili smanjiti plaće 10 posto kao što je Vlada predlagala.