HOLCIM

Za ovu godinu Holcim Hrvatska planirao je samo osnovne investicije. Ovogodišnji rezultati zasigurno su lošiji, ali ne tako loši kao konkurentska. Zasad nema najava zatvaranja pogona kao u Cemexovu Dalmacijacementu.

Gospodarska kriza, koja je u Hrvatskoj više kriza financijskog i malobrojnih izvozno orijentiranih sektora, prilično je uzdrimala sve tvrtke koje se na ovaj ili onaj način bave građevinarstvom. Budući da se bumi cestogradnje, stanogradnje i građevinskog sektora općenito dobroj dijelom financira bankovnim kreditima, kriza je na građevinarne i njima bliske industrije utjecala neposredno – drastičnim padom prihoda zbog smanjenja obujma radova i većim troškom kamata za kredite, kojima je opterećeno najviše tvrtki iz sektora.

Iako to ne žele priznati, krizu zacijelo osjećaju i u Holcimu Hrvatskoj, hrvatskoj podružnici švicarske megakorporacije koja je iza francuskog Lafargea drugi najveći proizvođač cementa u svijetu.

• Globalna gospodarska kriza u svom pohodu nije zaobišla ni Hrvatsku, pa tako ni Holcim. Iako smo se na vrijeme pripremili i već prije godinu dana počeli programe uštede, u 2009. planirali smo samo osnovne investicije – kažu u Holcimu Hrvatskoj o vlastitim pripremama za krizni val koji bi najesen mogao pogoditi industriju koju ta tvrtka opslužuje.

Vrlo je vjerojatno da 1,9 milijuna tona cementa, betona i agregata, koliko je tvrtka proizvela 2007., u ovoj godini neće biti premašeno bez obzira na to što je tvrtka prošle godine preuzela još jedan kamenolom, jednostavno zato što intenzitet građevinskih radova u svim segmentima, od visokogradnje do niskogradnje, ima izrazito negativan trend. Započeti projekti, osim onih koje je inicirala država, vjerojatno će se ove godine dovršavati iz jednostavnog razloga što investitorima za vratom pušu banke. No za nove investicije nema dovoljno kreditnih sredstava jer ih je većinu rezervirao trenutačno najbolji dužnik – država.

Međutim, taj svojevrsni zastoj u razvoju ne bi previše trebao zabrinjavati švicarske vlasnike te tvrtke jer su u posljednje četiri godine na 1,8 milijardi kuna prihoda imali nešto više od 155 milijuna kuna dobiti. Dio toga utrošen je u ekspanziju tvrtke akvizicijom nekolicine kamenoloma i tvornica cementa. No prema dostupnim financijskim podacima hrvatski Holcim vjerojatno se nalazi u gornjem dijelu zemalja u kojima ta grupacija posluje prema postignutim financijskim rezultatima. Vjerojatno je to i jedan od razloga smjene na čelnome mjestu u kompaniji do kojeg će doći 1. rujna. Nakon dobro obavljena posla stari predsjednik Uprave Albert Szabo odlazi na čelo Holcimovih operacija u Ekvador, a na njegovo mjesto dolazi Austrijanac Mario Grassl, koji je dosad bio direktor Poslovnog razvoja za Istočnu Europu, pa mu promjena funkcije neće donijeti previše nova jer jako dobro poznaje prilike u Hrvatskoj. S obzirom na to da na funkciju stupa početkom rujna, nije bio sklon davati izjave o Holcimovu razvoju u Hrvatskoj. No prema svemu sudeći, riječ je o redovitoj smjeni u korporaciji, a ne promjenama prouzročenima pogreškama u radu prijašnje Uprave.

Holcim je na hrvatsko tržište ušao 1992. akvizicijom tvornice cementa u Koromačnom u Istri. Godine 2001. postao je jedini dioničar tvornice koja dvije godine poslije uzima ime globalne korporacije. Tada počinje i ekspanzija tvrtke koja je akvizicijama i strateškim partnerstvima postala jedan od najvećih igrača u zemlji.

Holcim danas osim tvornice cementa u Koromačnom ima i osam tvornica betona te tri tvornice agregata, uglavnom u Istri, na Kvarneru i u središnjoj Hrvatskoj. Samo je jedna od njih klasična ‘greenfield’ investicija – tvornica betona na Kukuljanovu, čija je je gradnja Holcim stajala 1,7 milijuna eura.

Pogleda li se geografska rasprostranjenost Holcimovih operacija, postaje očito da je kompanija sve karte stavila na sjeverozapadni dio zemlje, u kojem je i intenzitet građevinskih radova najveći. Osim toga na jugu zemlje ima samo jedan skladišni terminal, onaj u Zadru, na što je, vjerojatno, utjecalo i to što je u Dalmaciji uvelike zastupljen jedan od njihovih najvećih konkurencata, meksički Cemex, i to s tri tvornice Dalmacijacentra u okolici Splita. Budući da hrvatsko tržište još nije prezasićeno proizvodnim kapacitetima, vodeći ljudi dviju kompanija još nisu u situaciji da vlastiti uspjeh moraju graditi oduzimajući jedni drugima tržišne udjele. Stoga posljednjih godina vlada prešutni ‘status quo’ u kojemu kao žrtve padaju jedino mali neovisni proizvođači cementa, gotovog betona i agregata, a kao akvizitori pojavljuju se veliki igrači: Holcim, Cemex i Nexe grupa.

Posljednje veće Holcimove akvizicije provedene su od 2006. do 2008., a ove je godine tvrtka usmjerena na ulaganja u proizvodne kapacitete negoli daljnju konsolidaciju tržišta. Osim akvizicijama Holcim mnogo pozornosti posvećuje i modernizaciji vlastitih proizvodnih kapaciteta. Oni će se ove godine potpuno uskladiti sa standardima do kojih tvrtka drži u ostalim dijelovima svojih europskih operacija. Kao i druge tvrtke koje se bave, uvjetno rečeno, prljavim industrijama, Holcim mnogo drži i do svog korporativnog imidža, pa vodi računa o što manjem stupnju onečišćenja okoliša i društveno odgovornom poslovanju. Nekoliko nagrada koje je tvrtka dobila za svoje uspjehe na tom polju i izostanak prosjeka organizacija za očuvanje okoliša upućuju na zaključak da u Hrvatskoj Holcim poštuje standarde do kojih drži razvijena Europa.

Za grupaciju koja u Hrvatskoj zapošljava više od 400 radnika Holcim posluje i više nego dobro. Od 2005. do 2008. prihodi su porasli 18 posto. U isto vrijeme rashodi su se povećali 16,8 posto, što upućuje na to da širenje u Hrvatskoj temelji na poprilično konzervativnim principima. S druge strane to daje poprilično manevarskog prostora jer mu je prema dostupnim financijskim podacima većinski vjerovnik matična korporacija čiji je trošak kapitala, s obzirom na to da dolazi izvana, mnogo manji nego u tvrtkama koje se zadužuju na domaćem bankovnom tržištu.

Naime, obveze prema povezanim poduzetnicima 431 su milijun kuna, a na obveze prema domaćim bankama otpada samo 87 milijuna. Kad je riječ o dobiti, ona nakon skoka od gotovo 100 posto u 2006. bilježi konstantan pad. Rekordne 2006. Holcimova je dobit bila 48 milijuna kuna, a prošlu je godinu tvrtka zaključila s dobiti od 36 milijuna, što je pad od visokih 25 posto. Najvjerojatnije je riječ o tome da su u međuvremenu izvršene veće investicije i akvizicije koje su se reflektirale u nešto manjoj dobiti Grupacije.

Budući da rezultati poslovanja u prvih šest ovogodišnjih mjeseci nisu javno dostupni, nije poznato koliki je danak Holcim platio u smanjenju prihoda zbog usporavanja građevinskih radova. U kompaniji nisu željeli govoriti o rezultatima zbog toga što je ‘građevinski sektor vrlo sezonska i ciklička djelatnost, pa na osnovi polovine poslovne godine nije moguće dati relevantne pokazatelje’, zbog čega se o njima može samo nagađati. Zasigurno nisu toliko dobri kao prijašnjih godina, no ako se može zaključivati prema onomu što konkurencija radi u posljednje vrijeme, čini se da Holcim posluje relativno uspješno. Naime, u toj tvrtki zbog manje potražnje nisu zatvoreni proizvodni pogoni, kao što su učinili u (do lani) vodećem proizvođaču u Hrvatskoj Dalmacijacentru.

Holcimova budućnost u Hrvatskoj ponajprije će ovisiti o situaciji te kompanije na globalnoj razini. Prihodi koje ostvaruje u Hrvatskoj samo su dva posto ukupnih prihoda, pa hrvatski dio kompanije u sjedištu sigurno ne gledaju kao osobito važnu sastavnicu. Najvjerojatnije će Holcim nastaviti svoju politiku širenja nauštrb manjih igrača na tržištu, s malom stankom u ovoj godini i možda sljedećoj, u kojima se očekuje usporavanje građevinskog sektora. Konkurentska borba s Cemexom kao jednim globalnim igračem na hrvatskom tržištu najvjerojatnije će se voditi kao posljedica promjena snaga na svjetskom tržištu, a ne zbog stanja u Hrvatskoj. Na sličan je način Cemex nedavno prodao Holcimu svoje operacije u Australiji, ne zbog slabe profitabilnosti, nego zbog toga što mu je trebao svjež kapital za otplate dugova bankama.