Loš komunikacijski pristup Vlade izazvao je otpor promjenama. Bez otvorenog pristupa prema javnosti nemoguće je provesti reforme, a bez dobro osmišljene kampanje javnost nikad neće pristati na dubinske promjene.
James Foley, kandidat za novog američkog veleposlanika u Hrvatskoj, na saslušanju u Senatu konstataro je da euroatlantske integracije daju snažan poticaj reformama u Hrvatskoj i da njihovo zaustavljanje dovodi u pitanje buduće reforme. Iako je riječ o unutarnjim reformama važnima ponajprije za građane Hrvatske, iz američke se perspektive potpuno je jasno da u Hrvatskoj ne postoji dovoljno jaka svijest o nužnosti korjenitih društvenih promjena – samo nagrade i kazne međunarodnih političkih tijela uspjevaju potaknuti te procese.
Do sličnog se zaključka dolazi i u godišnjem izvješću Europske komisije za 2008. U njemu se često navodi sporost i nedovoljna odlučnost u provedbi zacrtanih ciljeva. Neka područja na kojima smo spori i neodlučni uključuju izgradnju moderne i stručne državne službe, reformu pravosuđa, u kojem je razina odgovornosti, profesionalizma i stručnosti još nedovoljna, a isto se tako nedovoljno odlučno provodi antikorupcijski program.
Sve nabrojene stavke bez iznimke mogu stajati na predizbornim plakatima bilo koje hrvatske političke stranke bez straha od negativnih reakcija javnosti – sve dok se govori samo načelno. Čim se promjene pokušaju provesti u djelo, stvar počinje zapinjati, i opći je dojam – i u zemlji i u inozemstvu – da se otpor javlja i u institucijama koje bi reforme trebale provesti i u onima koje bi se trebale reformirati. Neodlučnost i kolebljivost Vlade pak dodatno opterećuje slaba potpora reformama u javnosti.
Otporu promjenama ne treba se čuditi jer je javnost zašćena dugogodišnjim reformama koje često nisu polučile rezultat. Uz to zbog nekih će se reformi neizbježno ukinuti određen broj radnih mjesta, ali i zahtijevat će se korjenite promjene kako količine tako i kvalitete rada zaposlenika koji zadrže radna mjesta. Naime, u spomenutom izvješću Europske komisije nedvosmisleno se kaže da javnu upravu u Hrvatskoj, karakteriziraju neprofesionalizam i nestručnost te neprimjenjivanje propisa.
Vladina neodlučnost i nesklonost javnosti reformama rezultiraju sporim promjenama, a svako odugovlačenje s njihovim provođenjem hrvatsku državu gura dublje u probleme – što je postalo bolno jasno u doba krize. Međutim, ni recesijski pritisak još nije dovoljno snažan da se stvori suglasje o korjenitim promjenama – sve se još zadržava na kozmetičkim mjerama i dodatnom opterećivanju privatnog sektora. Neučinkovitost državnih službi i rasipanje proračunskog novca ne bi mogle podnijeti ni mnogo bogatije zemlje od Hrvatske, stoga je nužno donijeti odluku i konačno započeti raščišćavanje situaciju. Prvi korak u svemu tome morao bi biti jasan plan koji će javnost razumjeti.
