Više stoji Nacionalni centar nego besplatni udžbenici

Distribuciju spašavaju maloprodajni lanci. Nakladnici su malim knjižarima ponudili popust od osam posto, a ne kao dosad od najmanje 15 posto za osnovnoškolske udžbenike i 20 za srednjoškolske. Sa sebe su skinuli obvezu dostave knjiga do prodajnih mjesta i ne pristaju na više od pet posto remitende.

Nakon pune dvije godine ove često početak rujna ponovno pamititi po slikama nesnosnih gužvi pred knjižarama, nervoznim roditeljima s išaranim i više puta precrtanim popisima naručenih knjiga, knjižarima koji pucaju po šavovima od posla koji im se u kratkom roku srušuje na glavu. Ukratko, školska godina opet će početi uza zvukove strke i nervoznih ispada. To je bar pretpostavka svih uključenih u sustav koji je za služan da do daka stigne i njihova knjiga, a koji za pretpostavljenu i vrlo izglednu gužvu prstom upiru u Banske dvore, točnije u premijerku Jadranku Kosor i njezinu prvu premijersku odluku, donesenu u srpnju, onu o ukidanju projekta besplatnih udžbenika.

U ovom se slučaju lako složiti da je odlukom o povlačenju projekta, i to nakon što je on u svibnju već dogovoren, Vlada RH sama na sebe preuzela odgovornost za probleme koji će iskrsnuti početkom rujna. Knjige koje su prema naputku nadležnog ministarstva već 16. kolovoza trebale osvanuti na knjižarskim policama ovog tjedna još nisu na njima. Ovaj će tjedan biti ključan i za odluku hoće li im svoje police otvoriti mali knjižari, koji tvrde da još nikad nisu poslovali u gorim uvjetima.

O čemu je, zapravo, riječ? Naime, škole su još u svibnju Ministarstvu prosvjete, obrazovanja i športa dostavile svoje popise udžbenika prema kojima namjeravaju raditi u školskoj godini 2009./2010. i prema tim su popisima nakladnici napravili plan tiskanja i s bivšim ministrom prosvjete Draganom Primorcem dogovorili cijene knjiga. Tada se, da podsjetimo, govorilo o 440 milijuna kuna za potrebe edukacije 550 tisuća hrvatskih učenika osnovnih i srednjih škola. Bila je to kataloška cijena koju su nakladnici bili spremni ponuditi kad je kupac – država. Ili, kao što kaže Maja Brkljačić, direktorica Nakladničkog odjela Školske knjige: – Posebne cijene za MZOŠ bile su formirane na osnovi pretpostavke punog otkupa i naklada, pri čemu su jedinični troškovi po naslovu manji.

Dakle, država se iz recesijskih razloga, tvrde, povukla, a cijena koju će sad platiti krajnji korisnici, roditelji školaraca, sad je između 600 milijuna kuna. Osim toga, projekt besplatnih udžbenika obvezivao je nakladnike na izravnu dostavu naručenih kompleta do škola, ali stvar se.

Kaos ide do nevjerojatnih granica. Ministarstvo prosvjete i Vlada ne mogu oprati ruke od svoje odgovornosti za sva zbivanja.

Jedina osoba koja je dokazala da je đacima moguće osigurati besplatne knjige a da to državu ne stoji previše (za 400 tisuća osnovnoškolaca 1996. postigla je cijenu od 52,7 milijuna kuna), dakle bivša ministrica prosvjetne Ljilja Vokić i ravnateljica VII. gimnazije u Zagrebu, tvrdi da će u tom sustavu ponovno svi zaraditi: – Uopće ne mogu shvatiti povlačenje projekta besplatnih udžbenika. Pa više su novca pojeli državna matura i nacionalni ispiti zbog kojih je formiran Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje koji zapošljava 60-ak ljudi koji potpuno obezvrijedjuju nastavnike! Da sam nakladnik ili knjižar, taj bih neshvatljivi potez državi naplatila. Međutim, ne treba ni njih žaliti, svi su oni na udžbenicima postali milijunaši.

Ponovno, i to naglo, vratila na nabavu u knjižarskim ili trgovačkim mrežama. Srpskoj odustajanje od projekta natjeralo je 50-ak malih knjižara, koji su se u posljednje dvije godine prilično osuli (dijelom upravo zbog projekta besplatnih udžbenika koji ih je ostavio bez posla, a dijelom zbog širenja multimedijalnih knjižara) i okrenuli se opstanku bez prihoda od prodaje udžbenika, da se ponovno ‘nabrzaka’ prihvate toga. Međutim, uvjeti prema kojima su svoj dio kolača uzimali prije dvije godine ove su im se godine doslovce – prepolovili. Manji knjižari (koji imaju 80-ak prodajnih mjesta u Hrvatskoj) toga su vrlo brzo postali svjesni, pa je već 23. srpnja Vijeće Zajednice nakladnika i knjižara HGK donijelo preporuku prema kojoj se sugerira da se prodaja mora organizirati putem knjižarske mreže, da za osnovne i srednje škole odobreni popust bude 15 posto, da nakladnici knjižara odobre pravo povrata naručene robe do 30 posto te da kartične kuće naplate minimalnu proviziju knjižara. Prije te preporuke mogli su se čuti ogorčeni komentari knjižara i malih nakladnika o monopolističkoj i učenjivačkoj igri velikih nakladnika – Profil Internacionala, Školske knjige i Alfe – koji pokrivaju od 80 do 90 posto tržišta udžbenika. No preporuka nije donijela ploda.

Naime, čim se država povukla iz projekta i mudro zaključila da trebaju zavladati zakoni tržišta, zavladali su tržišni uvjeti Divljej zapada, prema kojima jači kvaći. Vodeći nakladnici dobro su shvatili svoje mjesto u toj igri – onih koji nameću pravila. Treba li se čuditi stoga da su odmah ponudili da popust bude osam posto, a ne kao dosad minimalno 15 posto za osnovnoškolske udžbenike i 20 za srednjoškolske, da su se sebe skinuli obvezu dostave knjiga do prodajnih mjesta te da ne prijastaju na više od pet posto povrata.

Naime, najveći misterij ovogodišnjeg početka školske godine upravo je količina novih prodanih knjiga. Taj problem jednako muči sve u lancu, jer brzo je postalo jasno da će roditelji svoje troškove nastojati smanjiti nabavom rabljenih udžbenika. Taj je potez poduprlo Ministarstvo prosvjetne, koje je ohrabrilo sve pokušaje organiziranja razmjene rabljenih knjiga. Da nije dva mjeseca prije toga te knjige samo naručilo i bilo spremno potrošiti 440 milijuna kuna iz državne blagajne, taj bi potez svatko mogao nazvati socijalno senzibilnim, ovako samo demagoškim i zapravo neprijateljskim prema tržištu.

To će napraviti znatnu rupu u bilanci izdavača. Trenutačno se nalazimo u situaciji u kojoj ne znamo koliko će se knjiga od onih koje su učitelji odabrali kupiti. Otisnute su gotovo sve količine prema odabiru učitelja jer je informacija o odustajanju Ministarstva od projekta besplatnih udžbenika došla prilično kasno. Stoga će nam, sasvim sigurno, ostati određena količina na zalihi jer je očekivano da u vrijeme štednje roditelji neće kupovati sve nove udžbenike, nego samo nužne. Osim toga, imali smo vrlo malo vremena za pripremu distribucije i prodaje u knjižarskoj mreži. Međutim, unatoč svim teškoćama mi u Profilu organizirali smo se – kaže Saša Radmilov, voditelj Profilovih odnosa s javnošću. Slično misli i Maja Brkljačić, koja dodaje kako procjenjuju da će biti više neprodatih srednjoškolskih knjiga jer je i prije bilo određene količine rabljenih naslova, pa tu očekuju veće financijske štete.

Naravno, broj otisnutih knjiga ili datum tiskanja (a nakladnici se svake godine zaklinju da to počinju već početkom lipnja) nisu otkrili, što daje težinu kulinarima da knjige upravo sada tiskaju kako bi imali manje neprodatih primjeraka. Mali su se nakladnici, da bi uopće dobili termin u tiskarnama, u taj posao morali upustiti prema prvom naglašanima.

Razmišljam o tome da na prodajnim mjestima Naklade Ljevak ne prodajemo osnovnoškolske udžbenike, više ne vidim interes. Strašno je što se događa posljednjih dana. Jedna škola iz Vukovarsko-srijemskih županija odlučila se za stare udžbenike koji se više ne tiskaju i nisu u katalogu od tri tisuće odabranih udžbenika koje ovjerava Ministarstvo prosvjetne. Taj kaos ide do nevjerojatnih granica. Ministarstvo prosvjetne i Vlada RH ne mogu oprati ruke od svoje odgovornosti za sva zbivanja – tvrdi Zdenko Ljevak, predsjednik Udruge nakladnika i knjižara.

S time se slaže i Marijan Kuduz, predsjednik Grupacije knjižara u Zajednici nakladnika i knjižara, koji je izrazito ogorčen zbivanjima.

Stvari se mijenjaju iz minute u minuto. Upravo smo uspjeli dogovoriti s jednim od vodećih nakladnika da popust od osam posto podigne na 10, ali povrat i dalje ostaje pet posto. Najveći će teret ove godine ponijeti knjižari. Naime, ako je popust 10 posto, a kartične kuće uzimaju do tri, to znači da od sedam posto moramo namiriti plaće, platiti prijevoz robe iz skladišta nakladnika do svojih knjižara, u manjim mjestima i čuvare koji sprječavaju stampeno na prodajna mjesta i možda dodatne prodave, pa svakomu postaje jasno da nam to više nije zarada – dodaje Kuduz.

Od nekih malih knjižara doznajemo da nakladnici sklapaju različite ugovore s distributerima, da nakladnici imaju svoje lobiste koji izravno pregovaraju sa školama i obećavaju direktnu dostavu kompleta u škole, što prelazi moralne i zakonske granice ponašanja. U igru se ove godine uključuju i neki trgovački lanci poput križevačkog KTC-a ili lani osnovane Tisak Medije. No oni samo primaju predbilježbe i isporučuju narudžbe, a ne preuzimaju na sebe teret narudžbe i držanja potencijalno bespotrebne robe na svojim policama. Ipak, ni oni još ne znaju što će biti kada dođu roditelji s izmijenjenim popisima. U Profilu pak kažu da vjeruju kako će se ove godine utržiti najviše 450 milijuna kuna na cijelom tržištu.

Kako do zaključenja broja nismo uspjeli doznati hoće li mali knjižari odustati od prodaje udžbenika ili su ipak uspjeli dogovoriti malo povoljnije uvjete s nakladnicima, možemo samo zaključiti da su pred nama burna dva ili tri tjedna. U distribuciji se sve više uključuju i trgovački lanci, a sve je izglednije i da će škole u olakšavanju stanja roditeljima (bar u malim mjestima bez knjižarske mreže) pribjeći i nedopuštenom direktnom dogovoru s nakladnicima. Uostalom, kad s vrha države stiže signal da se dogovor uvijek može pogaziti i ugovor prekršiti, zašto se tom tumačenju ne bi pridružili i drugi?