Prijedlogom zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu ne priznaje se činjenica da sporne posjede ne moraju godinama napustiti oni koji ih sada koriste, ali ih ni prepustiti drugima. Potencijalni kupci bit će zato destimulirani pri javljanju na bilo koji natječaj, a i ponudit će jako, jako malo.
Sve zbog recesije. Činjenica je da je proteklo gotovo 20 godina, da je riječ o zemljištu koje obuhvaća (prema službenim podacima u obračunju Prijedloga) 100 milijuna četvornih metara zemljišta, i to ne bilo kakvog zemljišta nego u pravilu prvoklasnog koje se sve vrijeme koristi i svojem posjedniku osigurava novčane i druge dobitke. Vjerojatno je jedini pravi ako ne razlog a ono barem povod, da se Prijedlog baš sada pojavljuje, aktualna recesija i gotovo neizdrživa potreba proračuna da se proračunske rupe nekako popune. Nitko, baš nitko nije pritome ozbiljno shvatio stajališta poslovne zajednice izražene putem Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).
Barem dvije stvari nakon čitanja Prijedloga djeleju gotovo nevjerojatno u cijelom tom problemu. Prva je da se u prvi plan ne stavlja baš nikakva odgovornost svih koji su objektivno (po svojem položaju) krivi za to što je državni proračun u proteklim godinama ostao ‘kratak’ za iznos koji se mjeri u milijardama eura.
Druga je da se uopće ne poštuje realnost, ne priznaje se i ne prihvaća činjenica da onaj tko je sada u posjedu zemljišta, potpuno sigurno, godinama neće (točnije bez ovršne sudske odluke) moći napustiti to zemljište i prepustiti ga nekom drugom, a taj drugi će, znajući da je tome tako, biti prilično destimuliran od javljanja na bilo koji natječaj, a ako se i javi, ponudit će jako, jako malo. Dakle, jedina mogućnost da se postigne tržišno natjecanje s trećima je osloboditi zemljište od osoba i stvari, a to zahtijeva vrijeme koje se ne mjeri tjednima ili mjesecima nego godinama.
