Brian Ing, predsjednik Međunarodnog vijeća konzultantskih udruga (ICMCI), boravio je dva dana u Zagrebu sa zadatkom recertifikacije članstva hrvatske Udruge poslovnih savjetnika u toj organizaciji. Njegovim posjetom završeno je pripremno trogodišnje razdoblje u kojem je hrvatska udruga bila pridruženi član pod mentorstvom austrijske udruge, a početkom kolovoza dobila je status punopravnog člana Međunarodnog vijeća konzultantskih udruga.
-
Kako biste opisali situaciju u konzultantskoj industriji s obzirom na globalne ekonomske uvjete, odnosno recesiju? – Vrlo različito. Mnogi su mi konzultanti rekli da nikad nisu imali više posla, dok su, u sektorima poput automobilskog, u teškoćama. Općenito, vjerujem da bi većina konzultanata mogla imati i više posla. U principu im nije loše, ali neki zaista pate. Nadalje, navodno su u posljednje vrijeme traženi uglavnom viši savjetnici, pa nerijetko oni na višim pozicijama, koji bi željeli pola vremena raditi s klijentima, a drugu polovinu unutar tvrtke, a zapravo rade 100 posto vremena s klijentima, dok niži savjetnici baš i nemaju posla. Dakle, došlo je do promjene potražnje.
-
Rekli ste da neki nikad nisu imali više posla. O kojim je sektorima riječ? – Oni koji se bave strateškim planiranjem u bankovnom sektoru imaju punu ruku posla jer banke razmatraju čime se uopće bave, a ima i dosta coaching konzultantskih poslova. Menadžeri su stoga nerijetko u neobičnoj i nelagodnoj poziciji pa traže osobnu potporu kako bi prebrodili tu nelagodu. Ne osjećaju se dovoljno kompetentnima da sami izađu na kraj s problemima i zato trebaju nekog ne da im kaže što raditi, već da im pomogne razmotriti pristupe koje bi mogli iskoristiti. U tom je smislu došlo do buma u konzultantstvu.
-
Znači, što je situacija gora, to je njima bolje? – Da. Opet, konzultantske tvrtke koje rade na velikim projektima, poznata imena koja se bave IT implementacijom, ne uspijevaju naći nove projekte, nakon kompletiranja postojećih.
-
Dakle konzultantima iz IT sektora baš i ne ide tako dobro? – Projektnim konzultantima koji se bave opsežnim implementacijama u tom sektoru. Posla ima, no pitanje je za što ćemo upotrijebiti IT u promijenjenim okolnostima. Jedna stvar koju stalno ponavljamo je da će efekt ove krize biti deset godina rekonstrukcije i reorganizacije, tako da takva razina posla i promjene zahtijevaju potporu.
-
Drugim riječima, to je poslovna priča? – Tako je.
-
Ovo ste donekle odgovorili, no možda želite nešto dodati, koji su efekti krize na cjelokupnu industriju? – Mislim da kriza pojačava trend koji traje već neko vrijeme, nešto što strateški konzultanti nazivaju ‘vrijednošću smrti’ – mali igrači u nišama prosperiraju, velike kompanije, zbog svoje snage dobivaju sigurnije zadatke, jer kad je netko nesiguran u ono što se u svijetu događa poseže za poznatim, velikim imenima, a najgore prolaze kompanije u sredini.
-
Što je, prema vašem mišljenju, dobar konzultant, odnosno dobra konzultantska tvrtka, a što loša? – Dobra tvrtka radi s klijentom, pod čime se podrazumijeva dionike, viši menadžment, ‘vlasnika problema’, osobe odgovorne za rješavanje problema, osoblje segmenta poslovanja koji je predmetom ispitivanja, ali i druge ljude pogođene promjenom. Pojam klijenta prilično je amorfan i teško ga je jasno opisati. Smatram da su konzultanti koji s klijentima surađuju u bliskom su odnosu, klijent se treba osjećati ugodno, jasno mu je kamo zadatak ide i zašto se nešto radi, pa kad se stigne do kraja može vjerovati u rezultat. Uspoređujući loše stare dane, kad smo pisali besprijekorne ali nikad iskorištene izvještaje, danas je mnogo veći naglasak na istinskom postizanju promjene, promjene koja ne mora biti finalna, već sadržana u promjeni ideja, percepcija ili koncepcija.
-
Veći je naglasak na implementaciji, a ne toliko na teoretskom dijelu? – Menadžersko konzultanstvo ne sastoji se u tome da konzultant mora biti u pravu, nego u tome da se klijenta natjera da napravi pravu stvar.