Telefonske sjednice Vlade, na kojima Jadranka Kosor sa svojim ministrima dogovara političke poteze, kreira hrvatski proračun i odlučuje o sudbini predsjednika nadzornih odbora, praksa su koju je još ustoličio bivši premijer. No te virtualne sjednice uglavnom se odvijaju pomoću telefona koji su najvjerojatnije proizvedeni u zemljama Dalekog istoka, dok, s druge strane, u Unešiću pokraj Šibenika, u blizini Nacionalnog parka Krka, postoji hrvatska tvornica koja proizvodi telefone. Proizvodnju je pokrenuo Boris Belamarić, a za taj se pothvat se odlučio prije 13 godina kad je bio suvlasnik tvrtke Selk u Kutini koja je radila sa Siemensom. Poslovnim partnerima je predložio da počnu proizvoditi telefone u Kutini još početkom 1995. godine, međutim, oni su ga odbili, prodali su tvrtku i podijelili novac. Potom Belamarić odlazi u Šibenik s nakanom da otvori poduzeće koje će se baviti proizvodnjom telefona. No, kad se vratio u rodni grad, nije naišao na odobravanje svojih sugrađana, odnosno gradskih vlasti koje su još bile pod dojmom pobjede u Oluji. Tada Belamarić odlazi u Drniš, gdje su ga uputili u Unešić kod Mladen Abramče, koji je tada bio načelnik općine.
- To mi je bilo jedno odlično iskustvo, jer su ljudi iz Unešića u manje od mjesec dana potpisali ugovor sa mnom o pokretanju proizvodnje, a da ja osobno nisam imao ništa, nikakvo jamstvo niti novac, već samo ideju o pokretanju proizvodnje telefonskih aparata – kaže Belamarić i dodaje da je to pozitivan primjer našeg političara koji je odmah prepoznao dobru ideju.
Općina je tada Belamariću ustupila jednu napuštenu školu, koju je on adaptirao u malu manufakturu. Prvi novac za potrebne radove na školi Belamarić je pribavio iz trgovine Levi’s odjećom, koju je od 1992. godine imao u Zadru, a prve strojeve za proizvodnju telefona dobio je od slovenske tvornice Iskra. Naime, Belamarić je bio član Udruge menadžera, sportaša i političara Hrvatske i Slovenije pa je na jednom teškom turniru u Umagu upoznao direktora Iskre Dušana Šešoka, koji ga je pozvao u Ljubljano gdje mu je ponudio da po licenciji počne proizvoditi telefone modela Komet, koji bi se potom plasirali na tržište Bosne i Hercegovine. Ljudima iz Iskre proizvodnja telefona u Unešiću imala je smisla pošto je BiH imao potpisane ugovore o trgovini s Hrvatskom dok sa Slovenijom nije. Tada Belamarić dobiva prve strojeve i počinje proizvoditi telefone pod brendom Free Port. Belamarić tada zapošljava osam žena koje su s Davorom Živkovićem, prvim direktorom tvornice, staru školu u mjesec dana pretvorile u proizvodni pogon.
- Iskra mi je ustupila strojeve kako bi za njih odradio lohn-posao, odnosno proizvodio telefone Kometa za češko tržište. Na njihovim strojevima pokrenuli smo proizvodnju prvog Free Port telefona pod imenom Mate – kaže Belamarić.
Zatim su u Unešić došli Iskrini inženjeri koji su osposobili uređaje i podučili naše djelatnice za rad na tim strojevima. Nakon što su prvi telefoni izašli s trake, Belamarić sklapa sporazum s jednim dalmatinskim trgovačkim lancem te plasira prvu pošiljku na tržište. Međutim, trgovački lanac nije platio narudžbu gotovo 200 dana i tvornica je umalo propala. No glavu iznad uzburkane poduzetničke vode uspjeli su zadržati zato što su proizvodili telefone za Iskru. Iskra je u to vrijeme izgubila češko tržište i sudbina tvornice je u potpunosti ostala u Belamarićevim rukama. Baš u to vrijeme u Sarajevu se održao prvi poslijeratni sajam graditeljstva i tada Belamarić potpisuje ugovor s Ferolektrom, njihovim trgovačkim lancem i oko 400 hrvatskih telefona plasirano je na tržište Bosne i Hercegovine. Tada se posao ozbiljnije pokrenuo. Uskoro je Belamarić potpisao ugovor i s poštornom BiH, gdje je plasirao svoje telefone, a uskoro je i u Hrvatskoj došlo do razdvajanja pošta i telekomunikacija pa su i Hrvatske pošte od Belamarića uzele telefone u svoje poslovnice.