Kvaliteta bilja, dakle i ‘konkurentna’ cijena, glavni su razlozi zbog kojih uređivači vrtova i okućnica u nabavi potegnu sve do Sicilije. Dva, tripot na godinu, majstori od vrta odaberu i popisu ponudu te krenu s narudžbama ovisno o zahtjevima klijenata. No, prijevoz od Italije do hrvatskih okućnica zna ovisiti i o kooperantima, prijevoznicima, koji su često držali glavnu riječ pri pregovaranju. Sve donedavno.
- Još prošle godine nije bio nikakav problem napuniti kamione. Morali smo se dobro izboriti kako bi i naše sitne narudžbe došle na red, a često su upravo zbog toga kasnile isporuke klijentima. No, sve češće nas zovu prijevoznici i pitaju treba li što voziti. Primjerice, nedavno nam se javio jedan koji je vozio do Napulja i ponudio da će o svom trošku voziti do Sicilije samo da napuni kamion – kazala je zaposlenica tvrtke koja se bavi hortikulturom.
Njeno iskustvo tek je jedno od niza koja dokazuju kako je kriza promijenila pregovaračke pozicije i domaćim proizvođačima i uvoznicima. U shizofrenim gospodarskim trenucima, kad je svaki politički potez ‘ključniji’ od onog prethodnog, ne bi čudilo da netko iz vladajuće klise uspješnima proglasi i recentne podatke Državnog zavoda za statistiku prema kojima je vanjskotrgovinski deficit pao 38,2 posto (iznosi 28,65 milijardi kuna), a pokrivenost izvoza uvozom.
Iako u drugom polugodištu malo koji poduzetnik vjeruje u skori, optimistični razvoj situacije, za neke bi se pad uvoza ipak mogao pretvoriti u priliku za rast tržišnih udjela. Kao što tvrdi ekonomski analitičar dr. Ante Babić, sada je pravo vrijeme za povećanje kapaciteta odnosno uvoz strojeva i opreme čije su cijene, pogotovo na američkom tržištu, dramatično pale. Nadalje, budući da struktura potrošnje pokazuje kako opada segment potrošačke elektronike, bijele tehnike i slične, trajnije robe široke potrošnje, ulazak domaćih proizvođača u taj segment neće polučiti dobre rezultate, dok će im slabljenje pozicija uvoznika prehrambenih i duhanskih proizvoda te pića otvoriti prostor za rast budući da potrošnja takvih dobara u Hrvatskoj ni u krizi nije zabilježila znatnije promjene.
Dakle, činjenica da uvoz pada brže od izvoza ne znači samo da je, kao što ga mnogi nazivaju, ‘uvoznički lobi’ na koljenima već i da su i domaćim proizvođačima i izvoznicima poljuljene tržišne pozicije. O tome najbolje svjedoči struktura uvoza, prema kojoj su u prvih šest mjeseci najveće stope pada zabilježili uvoznici strojeva i prijevoznih sredstava, slike materije, dok je osjetan pad ostvaren i u segmentu uvoza nafte i naftnih derivata (43,6 posto), ponajviše zbog pada cijena, koji se u prvom kvartalu kretao oko 20 posto u usporedbi s prošlogodišnjim.
Preciznije, iako su cijene strojeva i prijevoznih sredstava i nešto više nego lani, kompanije su u toj kategoriji uvele čak 9,5 milijardi kuna manje (36,3 posto), dok je uvoz srovnih materija pao za gotovo pola milijarde (33,2 posto). Prema svjedočanstvu člana Uprave P. Z. Auta Franza Lohningera, krah automobilske industrije u zapadnim zemljama preslikao se i na domaća tržište, a kriza, odnosno smanjena potražnja prepolovila je uvoz cestovnih vozila (u prvih šest mjeseci uvoz se smanjio za 3,59 milijardi kuna).
Valja vidjeti kako će se stvari kretati do kraja godine, ali moram priznati da nema mjesta prevelikom optimizmu. Trenutačno nemamo potrebe za nekim oštrijim rezovima, ali ako se negativni trend nastavi i sljedeće godine morat ćemo posegnuti i za nekim nepopularnim mjerama poput otpuštanja. Pad potražnje se, pak, u najvećoj mjeri preloma preko leđa ‘dealera’ koji su se prethodnih godina zaduživali i investirali u, primjerice, uređenje prodajnih salona. Vjerujem da mnogi neće preživjeti do sljedeće godine – kazao je Lohninger.