Najatraktivniju ponudu imaju Istraturist i Ilirija

Najatraktivniju ponudu imaju Istraturist i Ilirija. Kao kampovi koji su uspjeli uspostaviti racionalan odnos cijene i kvalitete i zbog toga bilježe sve više gostiju, izdvajaju se Zaton kod Zadra, Park Soline, Park Umag, naturistički kamp Valalta u Rovinju te kamp Nevio u Orebiću.

Nakon što su nedavno objavljeni rezultati za prvih sedam mjeseci ove godine o padu prometa u hrvatskim kampovima od prihvatljivih dva do četiri posto – što je bitno manje nego su zabilježili drugi turistički kapaciteti – postalo je vidljivo da su u pravu bili oni koji godinama sustavno ulažu upravo u taj segment turizma. Uz privatni smještaj, kampovi su najviše profitirali recesijom, ne samo zbog najmanjeg pada prometa, već i stoga što napokon ima šanse da prestanu biti stalno tretirani kao ružno pače turističke ponude.

Kamperi su donedavno doživljavani kao siromašni, šparni gosti, a ove godine, zanimljivo je, spašavaju nam sezonu. Trendovi se, naime, mijenjaju, a osim toga zahvaljujući naporima onih koji su unatoč svemu marljivo ulagali u njihov razvoj i kvalitetu pokazalo se da kamperi nauštrb smještaja troše više u izvanpensionskoj potrošnji. Jedan kamper, naime, u Hrvatskoj potroši malo više od 40 eura na dan, od čega na smještaj otpada otprilike 12 eura, na hranu 15, a na piće i ostalo ostatak.

Kampova je u Hrvatskoj čak 220 sa smještajnim jedinicama dvostruko većim nego u hrvatskim hotelima i oni čine 25 posto ukupne smještajne ponude. U Hrvatskoj je 500-tinjak minikampova u obiteljskom gospodarstvu, s manje od 30 jedinica, što ukupno daje receptivni kapacitet za oko 220 tisuća gostiju. S obzirom da se njima bavi više strukovnih udrug, a kao relavantan putokaz za ljubitelje kampiranja najviše se cijeni njemački autoklub ADAC, kampove u Hrvatskoj nije teško izdvojiti.

I Hrvatska ima svoju Udrugu top kampovske kvalitete, koju predvodi stručnjak za kampove Jerko Sladoljev. Prema kriterijima obiju udruga, stoga, kao najprofitabilnije kampove, dakle one koji su uspjeli uspostaviti racionalan odnos cijene i kvalitete i zbog toga bilježe sve više gostiju, treba izdvojiti kamp Zaton kod Zadra u vlasništvu tvrtke Turisthotel, Park Soline koji drži Ilirija d.d., Park Umag u vlasništvu Istraturista, a tu su i nezavisni kampovi koji ne pripadaju hotelskim lancima, naturistički kamp Valalta u Rovinju i nešto manji kamp Nevio u pelješkom Orebiću. Hrvatska zasad nema ni jedan kamp s pet zvjezdica, a sve nabrojene ADAC je ocijenio s četiri zvjezdice. Otok Pag također se može pohvaliti s dva iznimna kampa – Straškom i Šimunima.

Hrvatska nema razvojnu strategiju za kamperski segment, stoga i u odnosu na najjaču sezonu u povijesti kampova u Hrvatskoj, onu iz 1987. godine, imamo kapacitet skoro 50 posto manji. Ipak, imamo bolju iskorištenost nego tada: ona je tada iznosila svega 45 dana, a danas je 62 dana. Kapacitet je istina pao, ali su kvaliteta i marketing kampova unaprijeđeni – ističe Sladoljev i dodaje da ADAC-ovim kriterijima u Hrvatskoj odgovara 12 kampova te da se još 20-ak uz još samo manji kvalitativni skok mogu nadati kategoriji TOP kampova. U postotku, tih 30-ak zajedno čine oko 15 posto hrvatske kampovske ponude. ADAC u svojem godišnjem vodiču navodi samo 50 posto hrvatskih kampova, a ostale ne smatra dovoljno kvalitetnim.

Prema kvaliteti, uvjeren je Sladoljev, mnogo su bolje rangirani kampovi koji funkcioniraju kao male privatne tvrtke u odnosu na velike hotelske i kampovske lance, gdje se odluke donose transmisijom nekoliko razina, pa je upravljanje kvalitetom i investicijama često spor, tromo i neinventivno. Ipak, ostaje činjenica da nam mnogi kamperi prigovaraju da smo skuplji u odnosu na konkurentske zemlje. Ipak, to ne bi trebalo zabrinjavati budući da nabrojeni kampovi, koji ulažu u kvalitetu, imaju sve više gostiju.

Većina kampova formira svoje cijene prema stopi godišnje inflacije u emitivnim zemljama Europe. Potražnja uglavnom prihvaća poskupljenja ako su kompenzirana povećanjem kvalitete sadržaja. Ipak, često smo nedosljedni i dižemo cijene ‘odoka’, bez obzira je li riječ o ulaganju u bazen, dodatni prostor za animaciju ili miniklub. To stvara zbrku i ljuti kupce, tim više jer se te usluge i kvaliteta drže uobičajenim. ADAC je hrvatske kampove ove godine stavio na četvrto mjesto prema skupoci usluga u Europi, a prema kvaliteti na sedmo mjesto. Da bismo izjednačili cijenu i kvalitetu, trebali bismo cijene spustiti desetak posto – zaključuje Sladoljev.

U tom kontekstu još je začudnije dosadašnje zanemarivanje kampova, ali uzroci su, čini se, u vrlo ‘nekreativnom’ računovodstvu i lošoj procjeni. U prošlosti je, naime, većina hrvatskih hotela radila s minusima, a oni koji su uz to još imali i kampove njihovom su dobiti krpali hotelske gubitke. Čak su i preveliki troškovi promidžbe i investicija iz hotela prevladivani računovodstveno na kampove. Tako su se događale dvije velike nepravde; poslovanje kampa nerijetko je bilo na papiru lošije nego u realnosti, a s druge strane zapostavljala se kvaliteta i novac se ulagao u nerentabilne hotelske kombinate. Dobit je kod kampova, tvrdi Sladoljev, oduvijek bila jedan do dva puta veća nego kod hotela i rijetko se može čuti da je u svijetu bankrotirao neki kamp, dok se hotelima to češće dešava. Što se, pak, strukture gostiju tiče, u kampovima najviše odsjedaju Nijemci (oko 30%), Slovenci (18%), Nizozemci (10%) te Austrijanci (7%).

A da je struktura gostiju izmijenjena i ne odgovara predodžbi potvrđuje i Goran Ražnjević, predsjednik Uprave Ilirije, koji, pak, kaže: “U velikom su porastu kamperi koji dolaze s vlastitim kamp-kućicama i autokamperima, odnosno smanjuje se kategorija gostiju koji dolaze sa šatorima, što je pokazatelj sve više plaćene moći kampera i dokaz da su to gosti koji dolaze u kampove radi ljubavi prema prirodi i osjećaja nesputanosti, a ne radi toga jer bi to mogao biti jeftiniji način provođenja godišnjeg odmora.” Park Soline prošle je godine povećao broj gostiju 37 posto, a noćenja 46 posto, dok ove godine s 24 tisuće dolazaka i 190 tisuća noćenja Soline očekuju povećanje od 20 posto u odnosu na prošlu godinu. Najviše gostiju dolazi nam iz Nizozemske, a s gostima iz Češke, Njemačke, Slovenije i Hrvatske čine čak 77 posto ukupnih dolazaka.

Što se tiče ocjene stanja, slična su i zapažanja Gordane Tomićić, predsjednice Uprave Istraturista: “Kod nas dolaze uglavnom individualni gosti, obitelji s djecom, tinejdžeri te u pred- i posezoni stariji ljudi. Riječ je o aktivnim gostima, ljubiteljima sportskih aktivnosti, animacije i zabave, i to uglavnom iz Nizozemske, Danske i Slovenije. Do rasta njihove potražnje došli smo zahvaljujući ciljanoj promociji i suradnji s ADAC-om.” U kampovsku ponudu Istraturista dosad je uloženo više od 100 milijuna kuna, i to osim u kvalitetu infrastrukture ponajviše u obogaćivanje ponude sportskih i zabavnih sadržaja, plaža, zelenila… Najviše smo uložili u Park Umag, koji je konceptualno uređen kao istarski ekopark. Stoga tamo imamo membranski bioreaktor, koji omogućava 100-pošto stnu iskoristivost otpadnih voda. Istraturist je u 2008. godini ostvario 725 tisuća noćenja uz rast od četiri posto i pet posto rasta prihoda. Ove godine očekujemo lanjske rezultate, iako Park Umag, polovica naše kampovske ponude, ima bolji indeks od lani.

Istraturist, naime, ima pet kampova s 9,5 tisuća mjesta i ukupnom površinom 150 ha. Točnije, riječ je o 3.400 parcela sa 188 kamp-kućica. Svi kampovi imaju četiri zvjezdice. U poslovnim prihodima Istraturista kampovi sudjeluju s 15 posto na godišnjoj razini i ostvaruju 58 milijuna kuna prihoda. Na godišnjoj razini ostvaruju 31 milijun GOP-a, pa s 20 posto sudjeluju u bruto operativnoj dobiti društva.

Udio kampa Park Soline, pak, u ukupnim prihodima Ilirije d.d. iznosi oko 20 posto i prema procjenama za ovu godinu kamp bi trebao ostvariti oko 15 milijuna kuna prihoda. Ilirija je u posljednjih nekoliko godina u infrastrukturu i opremljenost Parka Soline uložila oko 10 milijuna eura, a dio investicija odnosi se na parcelaciju kampa i uređenje kampmjesta, pa u ovom trenutku unutar 900 kampovskih jedinica Park Soline ima 600 kompletno infrastrukturno opremljenih parcela veličine 100-120 četvornih metara sa strujom, vodom, odvodom i priključkom za internet. Mnogo je uloženo u poboljšanje gastronomskih ponuda, adaptaciju i gradnju restorana, caffe-bara uz plažu i konobu. Osnovna djelatnost sudjeluje s 87 posto u zaradi, a 13 posto donose komercijalni sadržaji.

Što se tiče profitabilnosti u kampovima, najisplativija su mobile-home naselja, koja u pravilu imaju cijene kao i apartmani, a prema cijeni nabave mnogo su jeftinija. Njihova je iskorištenost skoro dvostruko veća od kamp-parcela, a prema nekim procjenama investicija se vraća već nakon tri godine. Ipak, upozorava Jerko Sladojev, najbolje posluju kampovi koji su prije svega znatno ulagali u sanitarije, zelene površine na smještajnim jedinicama i u plaže. Ukratko, nije više dovoljno okolčati parcelu i očekivati za potrošnju raspoložene goste, njih osim standarda kampa zanimaju dodatni sadržaji, poput akvaparkova, ekoparkova, pivnice, pekarnica…