Predstava Marija Kovača i Kufera funkcionira dvojako: kao mjesto solidariziranja građana sličnog ili istoga ekonomskog i poslovnog statusa te kao građansko svjedočanstvo o nepristajanju na produžetak tog statusa.
Kazališna predstava autora i redatelja Marija Kovača ‘O iskrenosti ili odgovornost kapitala’, odnosno kazališno događanje, kako ju je predstavio autorski tim, bavi se sustavom javnog financiranja kulturnih i umjetničkih projekata u Zagrebu. Glavni je akter te priče Gradski ured za kulturu, a priča, anegdota i pripovijedanje modeli koje je Kovač izabrao za formatiranje sadržaja koji se konstruirao uslijed istraživanja gradske financijske i kulturne politike.
Upotreba statistike, predočenje pravno važnih dokumenata te iznošenje činjenica u linearnom slijedu osnovni su prezentacijski mehanizmi problema koji su korišteni zbog svoje neposredne i egzaktne kvalitete donošenja zaključaka.
No predstava je, za razliku od kazališnog događanja, počela mnogo prije izvedbe. Zastor se, naime, dignuo već pri likom aplikaciji projekta za gradska sredstva. Mario Kovač nije bio samo vanjski promatrač djelovanja gradskog sustava financiranja projekata već se i sâm uključio u rad takvog vijeća. Iskustvo o tome prenio je u kolumnu jednoga portala, koji je pak nakon samo dva objavljenja teksta tu kolumnu ugasio. Ipak, projekt i njegova producentska skupina Kufer dobili su sredstva od Grada Zagreba te je drugi čin predstave mogao početi – kazališni događaj ‘O iskrenosti’.
Detektirajući i razotkrivajući stvarnu poziciju Grada Zagreba prema kulturi koju financira i čiju dugoročnu strategiju razvija te izazivajući njene pretpostavke funkcioniranja kao javnog, demokratskog i meritornog producenta, Kovač i njegov tim razotkrivaju i vlastite pozicije unutar sustava: iskrenošću kao moralnom i etičkom kvalitetom te transparentnošću izlaganja kao političkom strategijom. Drugim riječima, Dean Krivačić, Zrinka Kušević, Ana Franić i sâm Kovač na sceni pričaju o svojim iskustvima bavljenja tom profesijom, o ciframa i žiro-računima te se izlažu publici za pitanja.
Pravo mjesto gdje se događa prepoznavanje u ovoj predstavi jest reakcija publike na isporučeni sceni materijal. Naime, predstava politički funkcionira dvojako: kao mjesto solidariziranja građana sličnog ili istoga ekonomskog i poslovnog statusa te kao građansko svjedočanstvo o nepristajanju na produžetak tog statusa. U tom smislu Kovač interakciju tretira kao mjesto potvrđivanja kazališta u njegovu fenomenološkom smislu, a publiku kao jedini smisao umjetnosti.
Otvaranjem prvoga hrvatskog web shopa CroLux, s više od 100 hrvatskih vrhunskih proizvoda više od 20 proizvođača, nedavno je nastavljen projekt Marije Rajić Dujić, inače direktorice zagrebačkog obra za poslovne usluge Frka usluge, kojim namjerava promovirati kvalitetne hrvatske proizvode, od vina i drugih pića, odjeće i obuće, zlatnog i drugog nakita do kozmetike, različitih slastica, namještaja i drugog. Predstavljajući svoj projekt i web shop, Marija Rajić Dujić je rekla kako smatra da kvalitetnih proizvoda u Hrvatskoj ima dovoljno, ali da nisu dostatno zapaženi i vrednovani. Istaknula je da za takve proizvode ima zanimanja i u Hrvatskoj i u inozemstvu, a u prvom tjednu rada web shopa primili su već stotinjak narudžbi.