L U K O M A R O J I C A , S I N D I K A L I S T

S četiri dana zakašnjenja, za što novi Zakon o tržištu kapitala predviđa kaznu od 100 do 250 tisuća kuna, HEP grupa je objavila rezultate poslovanja za prvo polugodište. Prema nerevidiranim rezultatima HEP je u prvih šest mjeseci ove godine poslovao iznenađujuće dobro. U odnosu na isto razdoblje prošle godine dobit je povećana za više od 350 milijuna kuna – s minusa u prvom polugodištu 2008. u iznosu od 110 milijuna kuna HEP je bilancu u godinu dana popravio na današnjih 242 milijuna kuna. Grupa to pripisuje smanjenju obveza prema dobavljačima za 672 milijuna kuna, manjim investicijama (za 220 milijuna kuna), povećanoj cijeni energenata (struje i plina), kao i provođenju vlastitih antirecesijskih mjera. Iako kažu da su smanjili plan troškova za plaće za 2009., bilanca govori drugačije – u prvih šest mjeseci izdaci za osoblje povećani su za više od 100 milijuna kuna. Iako je riječ o nerevidiranom izvješću, gomila stavki koje se ne poklapaju s revidiranim izvješćem za prošlu godinu (primjerice, podatak o ukupnim obvezama razlikuje se za više od tri milijarde kuna) upućuje na zaključak da je i ovo izvješće rezultat spretnog računovodstva, a ne racionalnijeg poslovanja u HEP-u.

Prije četiri godine dobit je iznosila više od 500 milijuna, dok je za 2008. iskazana od samo 31 milijun kuna. No, upravo se istražuje je li i taj iznos točan ili je u stvari HEP lani radio s gubitkom. Istodobno, dugovi su porasli 26,7 posto i danas iznose 12,9 milijardi kuna. Kada su novinari prije nekoliko dana novu hrvatsku premijerku Jadranku Kosor upitali što namjerava napraviti u vezi s nizom afera i financijskih dubioza u Hrvatskoj elektroprivredi, njezin je odgovor glasio otprilike: ‘Još ništa!’ Objasnila je pritom da se vodstva velikih kompanija ne smjenjuju na osnovi novinarskih tekstova, koliko god oni precizno otkrivali štete čija se težina mjeri u milijardama kuna. Premijerka će zato, najavljuje, prije donošenja odluke pričekati nalaz istraže USKOK-a i DORH-a koji upravo češljaju HEP. Naravno, pritom nije postavila pitanje kako je moguće da su spomenute institucije prije više od godine dana primile na desetke kaznenih prijava i predstavki protiv vodstva HEP-a, ali su, eto, tek sada za shodno našle provjeriti ih.

Što se to dešava u HEP-u, kakvo je zaista stanje u ovoj tvrtki koja zapošljava oko 14,5 tisuća ljudi te koliki su pravi razmjeri štete koju je u njoj počinila Uprava s Ivanom Mravkom na čelu, razgovarali smo s nekoliko visokopozicioniranih djelatnika koji za sebe kažu da se danas osjećaju poput disidenata unutar tvrtke koju su godinama stvarali.

• Čitam neki dan da Vlada vjeruje kako bi od prodaje HEP-a mogla dobiti šest milijardi kuna. Odmah me spopao smijeh. Pa toliko je gubitaka u samo tri godine napravila Mravkova uprava! Svaki ozbiljni kupac već bi i površnom analizom došao do tih brojki, a zatim vjerojatno i dao petama vjetra. Zlatna koka pretvorila se u ružno pače… to vam je priča o današnjem HEP-u – ispričao nam je jedan od stotinjak direktora u ovoj tvrtki. Molio je da mu ne napišemo ime. S obzirom na to da na podugačak Liderov upit vodstvu HEP-a odgovor nije došao, što je uobičajena praksa znakovite komunikacije koju tamo prakticiraju posljednjih dana, pristali smo zaštiti svog sugovornika.

Anonimnost pak nije tražio predsjednik Nezavisnih sindikata radnika HEP-a Luko Marojica koji je prije dva mjeseca Državnom inspektoratu podnio prijavu protiv predsjednika Uprave Ivana Mravaka jer nije ispunio svoju zakonsku obvezu podnošenja izvješća o stanju i poslovanju tvrtke.

• Što se to skriva od nas? Kakvi su zaista rezultati poslovanja i u kakvu je stanju tvrtka, pitanja su na koja mi iz sindikata moramo dobiti odgovore, ali ih svejedno ne dobivamo – kaže Marojica.

A rezultati u posljednje četiri godine bilježe silaznu putanju. Iako su prihodi porasli gotovo 30 posto u odnosu na 2005. (s 9,1 na 11,8 milijardi kuna), HEP iz godine u godinu bilježi, barem papirnato, sve manju dobit. Tako je dobit 2005. iznosila više od 500 milijuna kuna, dok je 2008. završena sa samo 31 milijun kuna. U isto vrijeme udio kratkoročnih i dugoročnih obveza se povećao 26,7 posto te one danas iznose 12,9 milijardi kuna. U protekle četiri godine HEP je smanjio broj zaposlenih za tristotinjak, no budući da zapošljava više od 14 tisuća ljudi, to smanjenje može se pripisati i prirodnom odljevu. Zabrinjava, međutim, činjenica da su se izdaci za plaće unatoč manjem broju zaposlenih povećali 20 posto (sa 1,49 na 1,80 milijardi kuna) u svega četiri godine. Sve navedeno govori u prilog tome da se u HEP-u ne posluje na racionalnim osnovama i prema ustaljenim tržišnim praksama.

Jedna od prijava DORH-u upravo se odnosi na friziranje financijskih podataka. Preuzimanjem udjela u JANAF-u, dogovorom s velikim dobavljačima da potkraj 2008. ne izdaju fakture te potpunim izostankom ulaganja u održavanje postrojenja, HEP je godinu tako možda i završio u plusu. Mravak i još pet članova Uprave zbog toga su čak zaradili i bonus, od 10 i pet tisuća kuna na mjesec, što će, pokaže li se točnim, nemalo podsjećati na aferu Enron u kojoj su poslovne knjige lažirane također radi nagrade direktorima.

No, stvarno stanje u HEP-u daleko je od prikazanog. Hrvatska je, mjeri li se po broju stanovnika, drugi najveći uvoznik električne energije u Europi. Oko 13 posto godišnjih potreba dolazi iz Krškog, 30-ak posto iz uvoza, a HEP proizvede ostatak. No, kako je trgovanje posao u kojem je najlakše ostvariti proviziju, kupnja struje pod posebnim je povećalom.

Lani je HEP tako odjednom kupio gotovo cijelu godišnju uvoznu potrebu od 350 MWh struje, i to većinom od tvrtki EFT, Korlea i Rudnapa. Prosječna cijena po kojoj je kupovao bila je 83,3 eura za MWh, gotovo najveća zabilježena u povijesti trgovanja. Ubrzo je cijena pala ispod 40 eura za MWh. Zašto se odjednom kupila cijela godišnja potreba i zašto u ugovor nije stavljena klauzula da se u slučaju veće proizvodnje uslijed kiša smanjuje uvoz još nije poznato. No, zna se da je samo na toj odluci HEP izgubio oko milijardu kuna. Prodajom te iste struje – oko 100 MWh TLM-u iz Šibenika, odnosno mostarskom Aluminiju gdje je većina struje završila – po 20,5 eura napravljena je šteta od dodatnih 400 milijuna kuna. Zanimljivo je kako je u isto vrijeme, početkom 2009. stanje hidrologije u HE Zakučac i HE Senj bilo takvo da se moglo proizvesti struje i vrijednosti oko 200 milijuna kuna. Kako sustav nije mogao podnijeti tolike količine, iz hidroelektrana je u prazno propuštena sva voda. No, viškova je ipak bilo pa ih je HEP na dnevnoj bazi u prvoj polovini godine prodao oko 120.000 MWh po cijeni od 23 eura. Kupci su bili isti koji su HEP-u struju prodali po 83,3 eura. Na tom poslu s EFT-om vlasnika Vuka Hamovića, ukrajinskom Korleom i srpskim Rudnapom izgubljeno je dodatnih 58 milijuna kuna. Samo na prethodnom zbroju promašaja ‘sprženo je i proliveno’, kako su novinari okvalificirali ove Mravkove eskapade, oko 1,65 milijardi kuna.

Možda je najveći skandal činjenica da je generator elektrane Plomin 2 izvan funkcije zbog kvara još od početka ožujka. Ne znamo kada će uopće biti popravljen, a sve se to dešava u trenutku kad je cijena ugljena vrlo niska. Da smo cijelo ovo vrijeme proizvodili, a ne kupovali, na razlici u cijenama uštedjeli bismo još oko 300 milijuna kuna – naveo je jedan od visokopozicioniranih djelatnika HEP-a zaduženog za elektrane. Dakle već smo došli do dvije milijarde kuna gubitka.

Manje je poznato da je HEP 2006. i 2007. izdao obveznice u vrijednosti 1,2 milijarde kuna. U dokumentaciji koju je priložio HEP je naveo niz projekata gradnje i obnove elektrana koji nikada nisu zaživjeli. Postavlja se pitanje treba li u ovom slučaju reagirati Hanfa jer je jasno da su kreditori teško prevareni, a njihovi ulozi u najmanju ruku dovedeni u pitanje. Na popisu ovih ‘šarenih laža’ stoji obećanje da će u 2008. biti dovršena HE Lešće, 2009. TE Zagreb i s pomicanjem rokova na 2011. TE Sisak, HE Podsused i HE Drenje. Ništa od ovoga nije napravljeno, niti je to moguće završiti u roku.

• Jasno, lakše je trgovati sa svjetskim mešterima nego ulagati u proizvodnju. Zbog njih ali i da je HEP bolje trgovao, cijena struje kućanstvima bila bi i do 30 posto niža. O poskupljenju ne bi bilo ni riječi – kaže Luko Marojica. Pa ipak, kako od monopolista poput HEP-a očekivati razboritost? Ako vodstvo tvrtke zna da može raditi što i kako poželi i da ih političari neće prozvati za promašaje, karusel suludog poslovanja može nastaviti s vrtnjom. A vrti se, ite-kako.

Potvrdio je to na vrlo jasan način i član Nadzornog odbora Jadranko Berlengi koji nam je ispričao kako to izgleda gledano iznutra. – U godinu dana rada u NO-u stekao sam dojam da Uprava nadzire Nadzorni odbor umjesto da bude obratno – kaže. Nadzire li itko Upravu? Čini se da ne, barem ako je suditi prema menadžerskim ugovorima koje je NO izglasovao, a da ih uopće nije vidio. Dio stavki, one koje se odnose na financijska prava Ivana Mravka i ostalih pet članova Uprave, redom su povećani. Plaće su toj grupi ljudi narasli oko 10 posto, otpremnine s 12 mjesečnih plaća na 18, a gospoda su dobila i 60.000 eura vrijedna životna osiguranja. Nove Audije A6 ako požele otići iz HEP-a moći će otkupiti po ‘vati-kanskoj cijeni’. – Eto barem nešto što može zainteresirati premijerku Kosor. Posljednjih dana čini se da je više brine stanje konjskih snaga ispod haubi limuzina direktora i ministara nego stanje u državi – dodali su naši sugovornici.

No, neće biti šaljivo 95.000 hrvatskih poslodavaca koji tvrde da su novi HEP-ovi ugovori o opskrbom električnom energijom ozbiljan udarac na njihovu stabilnost. Onaj tko do 10. kolovoza ne prihvati novi ugovor s monopolistom HEP-om – a čemu onda cijeli posao uopće – struju će plaćati 20 posto skuplje. Svi ostali račune će dobiti uvećane za osam posto. Toliko o liberalizaciji tržišta. Zbog svega navedenog u HEP-u još nikome nije pala ni dlaka s glave. Loše trgovanje, bilo slučajno ili ne, neodržavanje postrojenja, bacanje novca na sponzorstva i luksuz, izgubljene milijarde… S obzirom na to da se ne stječe dojam kako je glavni lik u ovoj priči neki pijani ruski milijarder ili kakav arapski šeik, već da je riječ o HEP-u 2009. godine, teško je reći treba li se više čuditi Jadranki Kosor ili Mladenu Bajiću. Ivanu Mravku sigurno ne. Predsjednik Uprave HEP-a samo je iskoristio ono što su mu prethodni dopustili.