Umjesto rasprodaje tzv. turističkog zemljišta davanjem tog zemljišta u koncesijski najam osigurali bi se trajni proračunski prihodi za središnju i lokalnu državu.
Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravamo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijet ćemo čitatelje Lidera kao pojedine u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom.
Aviom mi se čitatelj u povodu u javnosti praktično nezabilježene rasprave u Saboru o Prijedlogu zakona o tzv. turističkom zemljištu. Čitatelj kaže da je riječ o novoj rasprodaji priobalja, na što javnost uopće ne obraća pozornost zabavljena rebalansom i kriznim porezom.
Tom se rasprodajom najatraktivnijeg zemljišta nastavlja osiromašivanje države, tako da država više nema dovoljno novca za zadovoljavanje zajedničkih potreba (zdravstvo, mirovine i socijalna zaštita, a i pristup obrazovanju i sudstvu siromašnima je sve otežaniji).
Umjesto rasprodaje tzv. turističkog zemljišta i jednokratnih uplata za tekuće proračunske zakrpe, ostavljanjem tog zemljišta u režimu javnoga dobra na kojemu se ne mogu stjecati vlasnička ni druga stvarna prava i davanjem tog zemljišta u koncesijski najam osigurali bi se od koncesijskih naknada trajni prihodi za središnju i lokalnu državu za financiranje zajedničkih potreba.
Ali, kod zakonodavca je prevladalo stajalište prema kojemu se to zemljište mora privatizirati (čak ne ni vratiti bivšim vlasnicima tamo gdje ih ima). Privatizirati uz naknadu čiju će visinu određivati službenici dovedeni umjesto Josipa Matanovića, proslavljenog u Uskokovoj akciji ‘Maestro’. Zakonodavna trakavica s uređivanjem prava vlasništva na najvrednijem zemljištu uz obalu, kojim se koriste hotelska i turistička poduzeća, a koje nije uvršteno u temeljni kapital u postupku pretvorbe i privatizacije, traje do danas.
