Zakon o radu ne određuje iznos dodatka za rad nedjeljom i blagdanom, već se taj dodatak ugovara kolektivnim ugovorima, pravilnikom o radu, a mali poslodavci to moraju ugovoriti u ugovoru o radu.
Za većinu zaposlenih nedjelja je dan tjednog odmora. Za radnika koji zbog potrebe posla mora raditi nedjeljom povećana plaća je novčana kompenzacija za narušenu kvalitetu obiteljskog života i smanjenu mogućnost odmora i razonode. U zaključenim kolektivnim ugovorima najčešće je određeno da se rad nedjeljom plaća 35 posto uvećano u odnosu na rad u ostale dane. Primjerice, ako bruto plaća po satu rada običnim danom iznosi 42 kn, plaća za svaki sat odrađen u nedjelju iznosi 56,70 kn. Kod poslodavaca kod kojih je radni tjedan raspoređen u pet radnih dana moguće je dva dana odrediti kao dane tjednog odmora. Ako je tako određeno, moguće je ugovoriti odnosno odrediti dodatak u plaći za rad na jedan od dana tjednog odmora ili za oba dana tjednog odmora. Tako je u kolektivnim ugovorima državnih službenika i namještenika i u kolektivnim ugovorima za zaposlene u javnim službama. Kod njih se za rad nedjeljom plaća uvećava 35 posto, a za rad subotom 25 posto. U kolektivnim ugovorima u gospodarstvu gotovo da nema primjera ugovaranja dodatka za rad subotom. U granskim kolektivnim ugovorima s proširenim djelovanjem u gospodarstvu, dodatak u plaći za rad nedjeljom nije jednako reguliran. U djelatnosti trgovine, građenja i u državnoj industriji taj dodatak iznosi 35 posto, u djelatnosti ugostiteljstva 30 posto, a u putničkim agencijama 40 posto.