BRANIMIR JERNEIĆ Iz državne hladovine u vatru HŽ-a

Neka osjeti miris baruta! – rekao je u petak svojim djelatnicima ministar prometa Božidar Kalmeta i poslao 32-godišnjeg Branimira Jerneića na prvu liniju bojišta – čelno mjesto HŽ Infrastrukture. Iako već godinama radi u željezničkom sektoru, novi predsjednik Uprave HŽ Infrastrukture dolazi na čelo najstaknutijeg i mnogoljudnijeg dijela sustava, zamijenivši bivše čelnike kojima su ‘pale glave’ nakon kobne nesreće u Rudinama. No, ta nesreća nije jedina nesreća HŽ-a. Taj tromi, golemi sustav nepomično stoji već 15 godina iako su se za njegovim kormilom zaredali mnogi.

Ne zna se još koja je Jerneićeva prva službena zadaća, osim formiranja nove uprave, čije bi imenovanje trebalo biti gotovo najkasnije do 1. rujna. Ono što je sigurno, prije svih drugih procesa i projekata, bit će rezanje i rušenje postojeće strukture. A za to treba imati hrabrosti, autoriteta i, prije svega, podršku Vlade.

Jerneić je na opće zaprepaštenje djelatnika Ministarstva odmah nakon Fakulteta prometnih znanosti, na kojem je nakon diplomе dvije godine radio kao asistent, došao u Ministarstvo na funkciju pomoćnika ministra, s 27 godina. Još uvijek pohađa postdiplomski znanstveni doktorski studij Fakulteta prometnih znanosti i završava znanstveni magistrski studij na istom fakultetu. U politiku, odnosno HDZ ušao je vrlo mlad, a njegov politički mentor bio je Ivan Jarnjak, koji je iz istoga kraja pa je Jerneić Jarnjaku bio i desna ruka na lokalnim izborima Treće izborne jedinice.

No, iako politički aktivan još od studentskih dana, Jerneić nije zanemario struku. Štoviše, mnogi ga u HŽ-u dočekuju kao čovjeka koji ‘napokon razlikuje vlak od autobusa’. Godinama je bio savjetnik svih strukovnih udruga, od Kluba inženjera HŽ-a, Saveza za željeznice, objavio je mnoge stručne i znanstvene radove, bio je predsjednik NO-a HŽ Carga i HŽ Vuče vlakova, tako da vrlo dobro poznaje sustav, ali je s druge strane sigurno znao i za nepotizam, o kojem, kao ni drugi, ništa nije govorio. U Ministarstvu se najviše dokazao na procesu restrukturiranja HŽ-a u holding s četiri zasebne tvrtke i izradi mnogobrojnih zakona i propisa za prilagodbu propisima EU. Sve u svemu, iz ugodne hladovine našao se na užarenom polju i svaki njegov pokret promatrat će se s velikom pozornošću. Nekima smeta što je Jerneić tako mlad, ali drugi kažu da je to pravo vrijeme za prihvaćanje odgovornosti. U HŽ-u, tvrde upućeni, sjedi barem 50 dobro pozicioniranih osoba koje ne rade ništa, ali vođe igru. Ako ih se uspije riješiti unutar tri mjeseca, postoji neka šansa za pozitivne promjene.

Jerneić se pokazao vrlo dostupnim, ulovili smo ga u vlaku, na putu prema Splitu, tijekom prve redovne vožnje nagibnog vlaka nakon nesreće. Svjestan je da kolege misle da je bačen u vatru, ali on svoj novi korak u karijeri promatra isključivo kao rezultat Kalmeta povjerenja. Sâm kaže da je njegov posao u Ministarstvu, izrada zakona i pravilnika, bio jednako važan kao i sadašnja pozicija.

• Ne bojim se. Ako bude pritisaka, neću im podlijegati. Poteze planiram vući razumno, ali ne sam, nemam namjeru biti autokrat – opisuje svoj položaj Jerneić.

Što se tiče odnosa sa sindikatima, kojima su mnogi direktori prije njega ležali pod nogama, on kaže da, unatoč potrebi socijalnog dijaloga, neće prihvatiti slijepo branjenje pozicija.

• Prvi sam koji pokazuje spremnost za radikalne poteze i vjeruje da su sindikati svjesni trenutka u kojem se nalazimo. Radnike treba upoznati s planovima tvrtke, ali ne i podlijegati njihovim pritiscima i koristiti ih kao ispriku za nerad – komentira Jerneić, koji od ovog tjedna pod sobom ima oko 7300 radnika, više od pola zaposlenih u cijelom HŽ-ovu sustavu.

Kalmeta mu je dopustio da sâm složi svoju ekipu, ostale članove Uprave, od kojih neće svi biti iz sustava HŽ-a. Jerneić iza sebe nema afera i poznaje sustav, što Kalmeti u svakom slučaju odgovara. Svaki dan putuje iz Zaboka u Zagreb na posao, na faksu je jedno vrijeme živio u studentskom domu i uz politički i stručni angažman zaljubio se u sviranje saksofona i klarineteta. Nije oženjen, a svoju strastvenu ljubav iskazuje prema motorima. Vožnja na Grobniku, po Italiji ili Mađarskoj predstavlja mu najveći užitak, iako sve rjeđi. Još od studentskih dana kolege ga pamte kao normalnog dečka koji je brinuo za druge ljude.

Bivši suradnici iz Ministarstva kažu da je Jerneiću nedostatak iskustva u realnom sektoru u početku predstavljao teškoće u državnoj upravi, ali da je vrlo brzo pohvatao sve niti, predao se radu i svoje resore željeznica dobro pokrivao. No, unatoč korektno odrađenom poslu nije, kao ni njegovi kolege, imao slobodu jer je o svemu odlučivao Kalmeta, što je, kažu kolege, kod njega ponekad izazivalo čuđenje i frustraciju. No, iste stvari čekaju ga i na sadašnjoj poziciji. Od cijelog sustava HŽ-a koji na godinu ‘siše’ oko tri milijarde kuna iz državnog proračuna, HŽ Infrastruktura za održavanje i gradnju dobiva najviše – između 700 milijuna i milijardu kuna, što je prosječni proračun većih hrvatskih gradova.

Iako se od njega očekuje i da bude dobar strateg, u tom smislu neće moći mnogo napraviti, s obzirom na to da o svim potezima unutar HŽ-a odlučuje Vlada, a napose Ministarstvo financija. Da bi opstao u političkim igrama, a naročito u sustavu ‘prekalanjenih vukova’, sindikalista, Jerneiću ne preostaje mnogo do promatranja i osluškivanja kretanja i u tom bi smislu njegova mladost i bistrina mogli doći do izražaja. Nedostatak autoriteta i iskustva u vođenju tvrtki ipak mu oduzimaju na težini i pravo je pitanje je li njegova pozicija u HŽ-u tranzicijska ili konačna.