Iako u Hrvatskoj još nije uobičajeno tražiti preporuku pri oglašavanju potrebe za radnikom, ona je uvijek poslodavcu dobrodošla. Većina agencija savjetuje i posloprimcima da svoj životopis obogate preporukom.
Preporuka je zapravo pismo u kojem pisac/bivši poslodavac opisuje kvalifikacije, karakteristike i sposobnosti osobe za koju piše preporuku te znak da je osoba koja se preporučuje stručna i mjerodavna. Dakle, ona je svojevrstan potvrda o znanju, iskustvu i drugim vrijednostima koje posloprimac donosi u novu tvrtku.
U razvijenim zemljama standardna je procedura da uz životopis ide preporuka bivšeg poslodavca, ali i obveza da se preporuka provjeri. U Hrvatskoj nije nužno imati pisanu preporuku, izuzev ako je u oglasu za posao specifično navedeno da se traži, što je vrlo rijetko. Unatoč tome što još nije dovoljno uobičajeno traženje preporuke pri oglašavanju potrebe za radnikom, neki poslodavci traže pismenu preporuku pri zapošljavanja pojedinca, a to su najčešće privatna poduzeća.
Ponekad radnik može sam zatražiti preporuku od svojeg poslodavca, ali poslodavac je nije obvezan dati, već je ona izraz njegove dobre volje i mišljenja o radniku. Nekim pak poslodavcima poslovna politika brani davanje pisanih preporuka, već odgovaraju samo na upit ili ne žele dati bilo kakve informacije.
Preporuku najčešće piše poslodavac, edukačijska ustanova ili neka treća osoba s kojom je kandidat u prošlosti surađivao te mora biti jasna i fokusirana, a sve pohvale poželjno je potkrijepiti argumentima. Pri pisanju preporuke važno je unaprijed znati koji je cilj preporuke (dobivanje posla, stipendije, članstva u udruzi) i zbog čega se preporuča određena osoba (iskustvo, teoretsko znanje, zalaganje i kvalitetan pristup poslu te slično).
Pismena preporuka mora se napisati na memorandumu poslodavca, sa žigom firme, potpisom osobe i njenom titulom, odnosno radnim mjestom u tvrtci. Preporuka mora odgovoriti na sljedeća pitanja: tko daje preporuku, kome daje preporuku, za koga se daje preporuka, gdje je osoba radila, što je radila i kako je radila, kao i kakva je osoba (osobine ličnosti). To znači da se mora navesti trajanje rada u tvrtki, opis poslova koje je osoba obavljala, dakle funkcija s opisom što je sve spadalo u mjesto rada, navesti radne kvalitete radnika vezane uz to radno mjesto. Svakako je dobro navesti i kontakt na navedene brojeve telefona ili e-mail adresu u slučaju bilo kakvih pitanja vezanih uz profesionalnost osobe za koju se preporuka napisala.
Naša sugovornica Željka Banić imala je nekoliko iskustava vezanih uz traženje preporuke pri intervjuiranju kod potencijalnih poslodavaca. Obično bi postavljali opisna pitanja vezana uz vrstu posla, stečene vještine na bivšim radnim mjestima te razlog odlaska. Pitanje preporuke postavilo bi se kad bi se ispitivač osvrnuo na životopis u kojem sam navela da su preporuke dostupne na zahtjev. Dakako, slijedilo je pitanje od koga je preporuka i kakva je – kaže Željka i dodaje da se zbog međunarodnog radnog iskustva koje je stekla kao studentica postavilo pitanje snalaženja u stranoj zemlji, odnosa s poslodavcem te održavanja kontakta s njim.
