Internetska banka POSAO BUDUĆNOSTI ILI UTOPIJA

Dosadašnji pokušaji propadali su zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, a sada se čeka i na odlučnije poteze države.

Promjena na čelu Uprave Vupika, dolaskom Tomislava Mihaljevića umjesto Zorana Mudroga, osim kritike na rad potonjeg znači i novu, četvrtu rundi pripreme privatizacije toga poljoprivrednoga kombinata, posljednjeg u većinskom vlasništvu države. Dosadašnji pokušaji privatizacije redom su propadali zbog neriješenih imovinsko-pravnih, ali i drugih problema s kojima se Vupik suočava.

• Točno je da je na posljednjem natječaju naša tvrtka bila potencijalni kandidat za kupnju Vupika i da smo u tom smislu radili i dubinsko snimanje te tvrtke, ali se u konačnici nismo javili na natječaj – kaže Ilija Nedić, član Uprave osječkog Žita.

U posljednjoj privatizaciji Žito je bilo spremno bez naknade prenijeti 25 posto plus jednu dio nicu na radnike, ali cijena od gotovo 500 milijuna kuna bila je neprihvatljiva za bilo koga. Ni Agrokor, kako nam je rekla iz njegove PR službe Manuela Čelić, ne razmatra kupnju Vupika. Vrlo je, pak, teško reći tko je još zainteresiran, jer svi zapravo čekaju na kakav će se model odlučiti Hrvatski fond za privatizaciju. Kako nam je rekla Mihaela Felker, glasnogovornica HFP-a, osim spornih imovinsko-pravnih odnosa, nova Uprava društva utvrđuje i točnost financijskih izvještaja, odnosno imovine, prava i obveza društava te radi analizu i procjenu vrijednosti.

• Nakon toga će HFP zajedno s ostalim vlasnicima odrediti uvjete za privatizaciju – kaže Felker.

Temeljni kapital ove tvrtke je 570 milijuna kuna, u kojem država ima udio od 89,06 posto, a u portfelju HFP od toga je 88,05 posto. No, današnju vrijednost tvrtke procjenjuje anonimni Liderov sugovornik na 900 milijuna kuna i kaže da se neće privatizirati dok država ne riješi tri ključne stvari. Prva je prioritetna koncesija, koju Vupik traži od još 2002. godine, gdje bi se osiguralo korištenje zemlje na 30 godina, što je dovoljno vremena za potencijalnog investitora da vrati uloženo. Drugo je zbrinjavanje viška nezaposlenih jer Vupik danas ima gotovo tisuću radnika, a otpustiti ih u tom osjetljivom području nije jednostavno. Treći je problem vrlo mala priznata ratna odšteta od strane države, što je Vupiku znatno otežalo poslovanje. Iz prethodnih pokušaja privatizacije država bi morala izvući pouku, smatra Liderov sugovornik, inače će propasti i ovaj krug privatizacije.