-
Koliko ste zasad zadovoljni radom Vlade i nove premijerke u tom pogledu? Mislite li da će uspjeti povući potrebne poteze? – Prijevremeni bi izbori za Hrvatsku realno značili gubitak do šest mjeseci, a toliko vremena mi nemamo. Zemlja je u vrlo ozbiljnim problemima i traži ozbiljno i odlučno djelovanje. Potezi nove premijerke koje je najavila i počela provoditi na dobro su pravcu, ali moraju biti još energičniji. Nužno je donijeti brze i energične mjere i po cijenu nepopularnosti. Mislim da i premijerka mora poraditi na ekipiranju Vlade jer nisam siguran da će sa sadašnjim timom uspjeti to odraditi. U Hrvatskoj ima mnogo sposobnih i za spas države zainteresiranih ljudi koji nisu uključeni i bude li ih prepoznala i pravilno uključila postići će uspjeh. Naciji treba više povjerenja u vlastite snage.
-
Biste li vi pristali biti jedan od tih ljudi? Kad bi vas sutra nazvala premijerka i rekla vam da vas želi u svom timu, biste li pristali i jeste li uopće razmišljali o tome? – Trenutačno radim vrlo važan posao na obrazovanju nove generacije koja bi danas-sutra trebala sudjelovati u projektima razvoja i modernizacije hrvatskoga gospodarstva. Mislim da tako dajem svoj doprinos, a kad je riječ o drugim poslovima – nikad unaprijed ne treba isključivati bilo koju mogućnost. Važan je dobar tim.
Nužno je donijeti brze i energične mjere

S obzirom na to da se bavite obrazovanjem, kako gledate na uštede najavljene u segmentu javnog obrazovanja? – Mislim da su poboljšanja i uštede mogući u svim segmentima pa tako i u obrazovanju. Osobno se zalažem za sustav kvalitetnoga visokog školstva koji bi se temeljio na širokodostupnim i povoljnim studentskim kreditima, gdje bi troškovi studiranja bili individualizirani i studenti bi bili odgovorni za svoje studiranje. Koristi od studiranja individualne su i tko završi studij sigurno će imati koristi kod zapošljavanja. Prema statistikama bit će ih manje među nezaposlenima i imat će znatno veći dohodak u odnosu na građane koji nisu studirali. Dakle, ako su koristi od studiranja individualne, bilo bi socijalno pravedno da i troškovi budu individualni. Takozvani model besplatnog školstva nije besplatan, financira se iz državnog proračuna, a to u praksi znači da 80 posto građana koji nikad neće studirati plaćaju da bi se održavao neučin-