Dokidanje neuspješnih gradova i općina širilo bi prostor uspješnima

Godinama upozoravamo da je 550 gradova i općina previše, jer neki od njih nemaju ni vlastitih prihoda dovoljnih za normalno funkcioniranje.

Olaskom krize i vrluđanja u pronalaženju izlaza, mnogi su odjednom prigrili tezu o prevelikom broju gradova, općina i županija kao krivca za krizu i veliku potrošnju u javnom sektoru. Kao da lokalna samouprava postoji od jučer. Ona je ovako organizirana od 1993. godine. Točno je da je 550 gradova i općina previše. No do 1993. imali smo stotinjak općina uzorno organiziranih s nadležnostima usklađenima s danas modernim lokalnim samoupravama u Europi kojoj toliko težimo. Pa zašto smo to onda mijenjali? To treba pitati vodeće iz HDZ-a. Iste one koji su nas 1993. uvjeravali da ćemo upravo takvim ustrojem imati modernu i efikasnu lokalnu samoupravu. Tada su mnoge općine pa i poneki gradovi nastali isključivo na osnovi političkog volontarizma, a odmah se znalo da ne mogu izvršavati niti svoje najosnovnije funkcije bez pomoći iz državnog proračuna.

Upravo zato godinama putem Saveza gradova i općina upozoravamo na to da je postojeći sustav lokalne samouprave neodrživ iz više razloga, a dva su najvažnija. Fiskalni kapacitet velikog broja gradova i općina premalen je i jednostavno ne mogu funkcionirati oslanjajući se samo na vlastite prihode. Također, nelogično je da svi gradovi i općine, bez obzira na broj stanovnika i fiskalni kapacitet, imaju iste nadležnosti. Dakle, reforma je lokalne samouprave nužna, ali to se ne može učiniti bez jasnog saznanja što od nje očekujemo, jer će se još jednom ponoviti greške iz 1993. Jednako tako ne može se generalizirati i ne mogu se iste drakonske mjere neselektivno primjenjivati prema svim gradovima i općinama. Naime, između njih 550 ima uspješnih samouprava sa znatnim fiskalnim kapacitetom i promišljenom strategijom razvoja kao i kadrovskom politikom. Mnogi gradovi i općine su neusporedivo efikasniji od državne uprave i spremni su biti partner poduzetničkom sektoru. Najbolji dokaz tomu je nedavno preuzimanje postupaka izdavanja građevinskih dozvola od strane velikih gradova, čime je u većini slučajeva riješen golem broj zaostataka koje je gomilala državna uprava. Mi, u Rijeci smo, primjerice, u potpunosti digitalizirali cijeli postupak i u svakom trenutku stranka može provjeriti u kojoj je fazi rješavanje njezina zahtjeva.

Iz HUP-a često dolaze poruke da ih lokalna samouprava guši neporeznim nametima. No, analizirajući registar neporeznih prihoda koji je pripremilo Ministarstvo financija, lako se može uočiti da su od ukupno 245 neporeznih prihoda samo desetak prihodi lokalne samouprave, dok su svi ostali prihodi države. Dakle, trebaju nam efikasni gradovi i općine. No, efikasnost je moguća samo uz obrazovane, kvalificirane i motivirane službenike. Stoga je opasna namjera Vlade da predloženim Zakonom o plaćama službenika i namještenika nekritički, bez potrebnih analiza, u maniru najgorih socijalističkih uravnoteženja, određuje odnosno smanjuje plaće u lokalnoj samoupravi. Tim više što se uspješne jedinice lokalne samouprave uopće ne financiraju pomoći iz državnog proračuna. Rupa u državnom proračunu neće se na taj način smanjiti. Efikasne gradske i općinske uprave postat će neefikasne, a one koje su i dosad bile neefikasne nastavit će postojati i postat će još gore. A štetu će trpjeti građani i poduzetnici.

Zato je bitno naglasiti da se člankom 6. Europske povelje o lokalnoj samoupravi ključnom smatra mogućnost lokalnih vlasti da uposle i zadrže kvalificirane službenike, a to nije moguće ako im se ne ponude kvalitetni uvjeti službe. Upravo se predloženim Zakonom ta sposobnost ograničava, a to će ugroziti i sposobnost lokalnih vlasti da kvalitetno obavljaju poslove i budu servis poduzetnicima i građanima. Osim toga, taj je Zakon u suprotnosti i s Ustavom, s Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi pa i s konvencijama br. 98 i 154. Međunarodne organizacije rada koje uređuju kolektivno pregovaranje. A kada namještenici podignu tužbe zbog kršenja svega toga, i kad ih dobiju, tko će platiti njihova zaostala potraživanja? Opet građani i poduzetnici. Dakle, posve je promašeno na taj se način obraćati s neučinkovitošću i neodrživošću pojedinih lokalnih samouprava. Reforma mora ići u svasim drugom smjeru. Uspješnima treba ponuditi još širi prostor razvoja, a neuspješne, koji su sami sebi svrhom, treba dokiniti. Jedino će na taj način javni i privatni sektor partnerski razvijati zemlju.