Turizam je za Tursku izuzetno važan

Hrvatske institucije nedavno su izbacile podatke o padu dolazaka turista za šest posto. Prema mišljenju ministra turizma to je odličan rezultat. Kako vi gledate na to, kao predstavnik zemlje koja jedina bilježi pluseve? – Ne znam odakle vašim institucijama minus od šest posto kad je jasno da je on mnogo veći. Dubrovnik ima sigurno 40 posto manje gostiju, no čak ni to nije toliko bitno, koliko činjenica da hotelijeri imaju problem zauzetosti i da su prepolovili cijene. Jedan od glavnih problema je loša usluga i ono što kronično nedostaje hrvatskom turizmu – osmijeh na licu radnika. Da bi Dubrovnik bio u rangu nekih mediteranskih, azijskih zemalja ili Kariba potrebna mu je mnogo bolja usluga od dosadašnje, i to na svim razinama, i definitivno niže cijene. Radna snaga u Rixos Libertasu stoji nas dvostruko više nego bilo gdje u svijetu i to za manje radnih sati.

Kako zapravo izgleda zemlja čija je Vlada odlučila da turizam bude strateška grana i generator prihoda? – Turska, dakako, ima Master plan turizma, ali ima i jak gospodarski lobi koji taj plan može i mijenjati. Turizam je za Tursku izuzetno važan, ali nije najvažnija grana gospodarstva. Turska je trenutačno 18. ekonomska sila svijeta. Da bi privukla investitore Vlada je još prije deset godina davala besplatne koncesije na zemljište, a zauzvrat uzimala jedan posto prihoda hotelijera, a bilo je i drugih subvencija i stimulacija. Kad se uvidjelo da bi obala mogla postati ‘presagradena’, besplatno zemljište je ukinuto i danas od hotela država ubire vrlo pristojan porez. Prema stopi povrata na ulaganja Turska je trenutačno vodeća na svijetu. Turizam generira 40 drugih zanimanja i zarađeni novac ne ostaje u hotelima već ide dalje dobavljačima i svim pružateljima usluga. Svi u Antalyji žive od turizma, ali ne ku- kaju i ne žale se na buku. Ako se od turizma želi živjeti svatko mora biti u igri, a Hrvatska bi konačno morala odlučiti što zapravo želi. Služem se da ne smije svatko raditi ono što hoće, ali ako u nekoj situaciji postoji problem, za njega mora postojati i rješenje. Turska, kao ni Hrvatska, nije bogata zemlja, no razlika je u tome što Hrvati u procesu prilagodbe EU moraju zasukati rukave i početi ozbiljno doživljavati rad. S druge strane, kako Hrvatska može biti konkurentna u turizmu ako u tom sektoru ima toliku stopu poreza. U Turskoj je stopa bila 18 posto, a nakon lobiranja ona je danas osam posto. Da bismo izbjegli deficit sezonske radne snage i troškove edukacije, država zimi umjesto hotelijera plaća radnicima porez i doprinose.