18 tvrtki koje su ostale na MTP-u

Najjednostavnija metoda osiguranja finančijske budućnosti djece jest otvaranje dječjeg štednog računa u nekoj od banaka. Najveći broj banaka ima neku varijantu dječje štednje te je na roditeljima da odluče koja im se čini najpovoljnijom. Razlike se u najčešće odnose na kamatnu stopu te tempo uplata. Dobar savjet roditeljima bio bi da rodbini već od početka objasne kako je za dijete bolje da mu se umjesto dara za rođendan uplati svota na dječji račun.

Druga varijanta bila bi životno osiguranje djeteta. Većina osiguratelja koji se bave životnim osiguranjem u svojoj ponudi imaju i osiguranja namijenjena isključivo maloljetnim osobama u svojstvu osiguranika. Modeli koji se nude imaju određenih sličnosti s nekim drugim vrstama osiguranja, a zajedničko im je da je kod tih osiguranja naročito istaknuta štedna komponenta osiguranja. Na kraju razdoblja osiguranja se svota ne pretvara u vremensku rentu, već se isplaćuje ugovoreni osigurani iznos uz pripis ostvarene dobiti po polici. Jedan razlog zbog kojeg bi možda ipak bilo dobro ugovoriti takvo osiguranje za svoje dijete jest i to što se uz to osiguranje može ugovoriti dopunsko osiguranje djeteta od posljedica nesretnog slučaja, a to nije loše, jer su djeca znatno izložena riziku nesretnog slučaja.

Životno osiguranje odraslih također može služiti bezbrižnoj budućnosti djece jer u slučaju najgoreg, smrti jednog od roditelja, dijete može biti zbrinuto isplatom osiguranja ako je u ugovoru navedeno kao korisnik u slučaju smrti. Uglavnom se kod osiguranja djece osigurana svota isplaćuje nakon doživljenja s pripadajućom dobiti, iako se u nekim slučajevima može ugovoriti i rentno osiguranje kojim se djetetu osiguranja svota isplaćuje u određenim rokovima. To je osiguranje gotovo istovjetno klasičnome rentnom osiguranju, a razlikuje se u uvjetima vezanim uz pristupnu dob osiguranika, vrijeme trajanja osiguranja i isplate rente korisniku osiguranja.

Osim osiguranja života, policama za dijete može se dopunski osigurati eventualni nesretni slučaj, no to povećava premiju budući da osiguravatelji djecu smatraju jednom od skupina s povišenim rizikom. Jedna od varijanti za roditelje koji su skloniji riziku jest i ulaganje u dinamike i investicijske fondove. Taj oblik štednje za budućnost nosi mnoge zamke, ali je nekima zanimljiv zbog visokih prinosa koje može donijeti.

Budući da prema domaćim propisima maloljetne osobe ne mogu posjedovati dionice ili imati udjele u fondovima, roditelji moraju voditi računa o tim investicijama koje bi trebale biti striktno odijeljene od ostalog dijela dioničkoga i fondovskog portfelja. Takav način štednje nosi mnogo veći rizik pa bi takvo osiguranje financijske budućnosti trebao biti manji dio dječjega štednog portfelja. Roditelje on može stavit u napast da u crnim vremenima zagrabe u dječju ‘kasicu’, jer Obiteljski zakon ne štiti investicije koje ne glase na ime maloljetne djece.

Odgovornost i oprez trebali bi biti osnovne značajke svakoga investicijskog plana za dijete. Iako svaki roditelj pazi na to da dijete ima sve što mu je potrebno, ponekad to zbog određenih prepreka nije moguće.

Razgovarajte s djetetom o potrebi štednje za budućnost. Objasnite mu da je mudro štedjeti za budućnost. Najbolje je za to govoriti ‘dječjim’ jezikom.

Postavite ciljeve. Razgovarajte o kratkoročnim i dugoročnim planovima. Uvjerite dijete kako valja štedjeti za školski izlet koji dolazi na jesen, ali paralelno i za maturalno putovanje do kojeg ima još nekoliko godina. Učeći biti financijski neovisna i prepoznajući ciljeve, djeca se pripremaju za samostalan život u kojemu su kompromisi, pogotovo financijski, redovita pojava.

Davanje džeparca djecu uči disciplini. Na vrijeme dijete naučite da ima vlastiti džeparac. Njega treba davati u pravilnim vremenskim razmacima i u iznosima koji su u rangu s djetetovim vršnjacima i prijateljima. Povremeno bi valjalo provjeriti je li dijete shvatio da dio džeparca valja odvajati na stranu.

Otvorite štedni račun. Djecu morate naučiti na pojam kamate, nagrade koja dolazi sa štednjom. Bilo da je riječ o dječjoj štednji u bankama ili to činite sami dajući djeci kamatu za novac koji su uštedjela, vrlo je dobro da od malih nogu znaju kako im štedljivost može donijeti i određenu dobit.

Pratite kako dijete napreduje. Valja napraviti reviziju djetetove štednje i načina trošenja. Tako ćete mu usaditi svijest da to čini i samo, a ukazujući mu na dobre i loše financijske poteze moći ćete pratiti i njegov napredak i financijsku odgovornost.

Pazite da se dijete drži plana. Ustajnost je jedna od osobina koju dječiji um najčešće može pojmiti, zbog prirodne razigranosti koja krasa svu djecu. Stoga je izuzetno važno biti čvrst u tome da dijete osim dogovorenih sredstava ne dobije ništa drugo, čak i pod cijenu njegova plaća i negodovanja. Tek kada nauče tu lekciju, djeca će se odgovornije odnositi prema novcu.

Slično misle i u BC Institutu, još jednoj tvrtki iz okolice Zagreba koja je sama odlučila ostati na burzi. Njezinih 300 dioničara prevažno je da bi se tvrtka delistirala, stoga je, unatoč tomu što većinski paket ima direktor Daniel Škoro, odlučila ostati na burzi. U BC Institutu misle da trenutačna cijena ne odgovara stanju u tvrtki, ali i da jedino burzovno trgovanje u većem obujmu (čitaj: tržište) može donijeti odluku o vrijednosti njihove tvrtke.

Osim BC Instituta poslom vezanim uz poljoprivredu bave se još dvije tvrtke s MTP-a. U Tvornici stočne hrane iz Čakovca misle da je transparentnost poslovanja vrijednost od koje ne žele odustati, zbog čega su odlučili ostati na burzi: – Nemamo što tajiti. Vjerujemo da je to u interesu naših dioničara – kaže direktor Tomica Belić, koji na pitanje o stanju tvrtke odgovara da su zadovoljni proizvodnjom i da je ona u skladu s planovima, no naplata je problem koji muči i njih.

Slično je stanje u još jednoj čakovečkoj tvrtki, Mesnoj industriji Vajdi. Ni ondje ne razmišljaju o povlačenju s tržišta. Direktorica Računovodstva Dragica Talan misli da to duguju svojim dioničarima, kojih je otprilike 360: – Tvrtka je nastala tako što su radnici otkupili dioniće. Mislimo da je svima u interesu da ostanemo na burzi – kaže Talan.

Prehrambenu industriju predstavlja i Vinoplod iz Šibenika, no njegov direktor Mirko Čala nije bio previše voljan davati izjave. Samo je kratko komentirao kako nema razloga da ne ostane na burzi, ponajviše zbog svojih 300 dioničara.

Najvrednija dionica prema ukupnoj tržišnoj kapitalizaciji na novome MTP-u jest ona jednog od najvećih hrvatskih osiguravajućih društava – Euroherca. Za njegovu dionicu i nije bilo prevelike sumnje da će ostati na tržištu jer je kao osiguravatelj sa znatnim tržišnim udjelom svakako poželjna investicija. Osim Euroherca još je jedan član Koncerna Agram ostao na burzi – Auto-Dubrovnik, u kojem najveće udjele imaju HFP, Euroherc i Jadransko osiguranje. Poslije Euroherca, čija tržišna kapitalizacija premašuje dvije milijarde kuna, najvrednije su tvrtke na MTP-u SN Holding Ivana Ostoje s 233 milijuna kuna i zagrebačka Montmontaža s nešto više od 100 milijuna kuna. Međutim, nijedna od tih dviju tvrtku nije željela komentirati zašto ostaje na burzi.

U Končar – električnim aparatom srednjeg napona kažu da sami nisu predali zahtjev za ulazak na MTP, nego je to učinio neki broker. Iako ta tvrtka u sustavu Končar grupe ima solidne financijske pokazatelje, interes za trgovinu eventualno se javlja nakon odluka o isplati dividende, pa u Končaru nisu smatrali potrebnim sami tražiti uvrštenje. Budući da Končar grupa kotira u višoj kotaciji kao holding koji okuplja i tu tvrtku, u kompaniji kažu da trenutačno nema planova o ulasku u višu burzovnu kotaciju.

Izlazak 97 dionica s burze neće previše ražalostiti većinu dioničara jer za najviše njih ulagači nisu zainteresirani. To pokazuju i podaci o trgovanju. Ove godine s čak 82 tvrtke nije obavljena nijedna transakcija. Dioničari tih tvrtki, koji svoje vrijednosne papire neće moći prodati putem burze, nego na neki drugi način, jedini će biti na gubitku.