Imamo najjači tim za sigurnost u Hrvatskoj

Utuju prilično često, dva do tri puta na mjesec, i sa sobom uvijek nosim notebook, mobitel s bluetooth slušalicom i GPS sat, kaže 35-godišnji Samoborac Hrvoje Šegudović, direktor zagrebačke tvrtke Infigo IS, specijalizirane za informacijsku sigurnost, koja je u tri i pol godine postojanja stekla zavidnu reputaciju na polju informacijske sigurnosti u Hrvatskoj. Uz to, dio obveznoga kompleta za putovanja mu je mobile connect kartica kojom se spaja na mobilni internet, ali samo u Hrvatskoj jer kaže da je takvo mobilno surfanje ‘ludo skupo’ u roamingu.

Infigo IS, kao što glasi puno ime tvrtke, bavi se konzaltingom informacijske sigurnosti koji se sastoji od upravljanja sigurnošću i penetracijskih testova, uz dio posla koji je općeniti konzalting vezan uz IT. Među zaposlenima su i vrhunski hrvatski etični hakeri i svjetski priznati stručnjaci za informatičku sigurnost. Haker je, dakako, zadužen za penetracijske testove, dakle, zauzima se provale u sustav korisnika, tvrtke koja je to naručila kako bi ispitala sigurnost svojega informatičkog sustava.

• Imamo šest stručnjaka za informacijsku sigurnost u tvrtki i svi smo vrhunski eksperti, a nijedna druga tvrtka u Hrvatskoj nema toliko broj takvih stručnjaka, za razliku od velikih sistem integratora koji imaju po 200 ljudi, ali samo su dva do tri stručnjaka za to područje, pa bez pretjerivanja mogu reći da smo najjači tim za sigurnost u Hrvatskoj i šire – tvrdi Šegudović i nastavlja: – Uključeni smo i u vodeće svjetske zajednice na području sigurnosti interneta gdje razmjenjujemo ključne informacije pa često i unaprijed možemo predvidjeti pojavu sigurnosnih incidenta. Tako smo u prvoj polovini 2009. nizu klijenata pomogli u borbi protiv virusa i crva koje u trenutku zaraze nisu prepoznavali niti vodeći proizvođači antivirusnih programa.

Dakako, u Infigu je prijenosno računalo osnovni alat. Za svoje prijenosno računalo Šegudović kaže da su na njemu implementirane sigurnosne kontrole te da ima kriptirani disk, čijim se podacima ne može pristupiti bez zaporke, i to mu je više-manje dovoljno, ali sigurnost se ne iscrpljuje samo na onome što je instalirano i ugrađeno na računalu, negdje je važna i fizička sigurnost računala.

• Nikad računalo ne ostavljam u autu. Kad znam da ću negdje stati, recimo u šoping-centru, odmah na odlasku s posla stavim PC u prtljažnik, ali ga generalno izbjegavam ostaviti u automobilu – kaže Šegudović ističući kako svima preporuča da na isti način štite svoje računalo.

Šegudović često putuje vlastitim automobilom i tada uvijek vrlo disciplinirano koristi bežičnu Bluetooth slušalicu za razgovore mobitelom. Kaže da nikad nije platio kaznu zbog ručnog telefoniranja tijekom vožnje, ali i da to ne bi niti želio jer kaže da se naplaća drugih kazni pa želi da mu taj ‘saldo’ dulje bude pozitivan. Već dugo koristi mobilni uređaj Nokia 6500 Classic za koji kaže da ima jako dobro prepoznavanje glasa što mobitel na početku korištenja nauči tako da korisnik pročita 13 imena iz kontakata. Nakon toga taj uređaj prepoznaje više-manje sva imena, a posebice dobro radi kad mu se imena izgovaraju putem slušalice.

• U poslu me motivira izazov i svojevrsna želja za uspjehom. Tvrtku smo pokrenuli jer smo smatrali da je informacijska sigurnost ništa kojoj tek slijedi znatni rast. U tom poslu želimo postići nešto i u Hrvatskoj ali i izvan nje, što nam već pomalo uspijeva – kaže Šegudović i nastavlja: – Dokumente i sigurnosna upozorenja koja objavljujemo na svojim web stranicama preuzimaju čak i američko Ministarstvo obrane, NSA i drugi.

Šegudović kaže da prepoznavanju pomaže to što kontakte sprema po prezimenima i imenima. Unatoč povijesnoj zafrkaniji da ‘Samoborci piju vino z lonci’, Šegudović je pobornik zdravog i aktivnog života, točnije – trčanja na duge pruge. Kaže da godinama odlazi u teretanu, a počeo je trčati prije više od deset godina te da do kolovoza 2008. nije ni sanjao da bi mogao istražiti maraton.

No, za razliku od posla u kojemu je ‘ziheraš’, Šegudović se bavi ne tako sigurnim sportovima te je vlasnik važeće podobranske licencije, a zimi se bavi skijanjem izvan staza. Kamo god putuje i gdje god boravi, baš uvijek trči rano ujutro te zato nosi sat sa satelitskom navigacijom. – Trčao sam polumaratone i tracking ligu te sam mislio da moram skinuti barem deset kilograma. Otkad sam dobio GPS sat, počeo sam kvalitetnije trenirati i shvatio da mogu trčati više od trideset kilometara, a onda je sljedeći korak bio da probam istražiti maraton – priča Šegudović, koji za trening koristi Garmin ForeRunner 205. Prijatelji su mu za rođendan kupili taj sat sa satelitskom navigacijom koji pokazuje brzinu gibanja i utrošene kalorije, ali i omogućava analizu treninga kad se spoji na računalo i ‘iskrca’ podatke o obavljenom treningu. Uobičajena mu je ruta Samobor – Plešivica – Oštre – Samobor, za koju kaže da je pomalo zahtjevna jer ga na nizbrdicama malo bole koljena, a da je ustvari shvatio kako može istražiti maraton kad je istražao rutu dugu 34 kilometra. Prvi službeni maraton koji je istražao bio je Zagrebački maraton, lani u listopadu, nakon dva mjeseca nešto intenzivnijeg treninga.