Swot analiza

Tvrtka Euro V.A.L. u vlasništvu Vjeke Šimića nastala je od male videoteke. Danas zapošljava 17 ljudi i bavi se duplikacijom sadržaja na DVD- i CD-medijima, računalnom videoobradom te videoprodukcijom.

Na vrijeme Univerzijade 1987., dok je Zagreb bio okićen slikama vjeverice Zagi i dok je Dražen Petrović palio baklju na maksimirskom stadionu, Vjeko Šimić radio je u INA-OKI-ju. Njegova je majka bila nezaposlena, nedostajalo joj je još nekoliko godina do umirovljenja, pa je Šimić odlučio otvoriti videoteku na njezinu ime. Nalazila se u prostorijama Standard konfekcije u zagrebačkoj Dubravi, a vrlo se brzo pokazalo da je riječ o maloj, ali dobroj investiciji. Od videoteke na samo šest četvornih metara nastao je Euro V.A.L., tvrtka koja danas zapošljava 17 ljudi i bavi se poslovima vezanim uz proizvodnju i distribuciju audio-vizualnih sadržaja: duplikacijom sadržaja na DVD- i CD-medijima, videonadzorom, računalnom videoobradom i zastupnik je profesionalne Panasonicove videoopreme za Hrvatsku, s time da je u posljednjih nekoliko godina ozbiljno ušla i na tržište videoprodukcije.

Počeci su, navodi Šimić, bili dobri, vjerojatno zato što se u taj posao upustio potkraj osamdesetih kad je zavladala prava ekspanzija videorekordera i videoteke. Posao je postupno napređovao, pa je odlučio proširiti biznis.

• Budući da sam nabavljao kasete za vlastitu videoteku, primijetio sam da bih mogao nabavljati kasete i za druge videoteke. U početku je to bio mali dodatni angažman – sjeća se Šimić.

Dobavljanje legalnih kaseta drugim videotekama pokazalo se pravim potezom jer su vlasnici plaćali predujam, a originalne kasete bile su tražena roba. Na ruku mu je išlo i to što kompanije poput Jadran filma ili Jugotona koje su imale ugovore s vodećim producijskim kućama nisu znale koliko je malih videoteka po Hrvatskoj, pa mu je Šimićeva distribucijska mreža poslužila kao odličan kanal.

• U Jugoslaviji smo bili sedma tvrtka s ugovorom za distribuciju filmova na videokasetama malim videotekama. Shvatio sam da videoteka izvan Zagreba nema kontakte i pristup velikim kompanijama, pa sam nakon radnog vremena sjeo u automobil i obilazio videoteke u okolici – kaže Šimić. S vremenom se Šimić odlučio na kupnju licencije za filmove pošto su videoteke, radi novog zakona, smjele iznajmljivati samo originalne naslove. Poznavao je tržište i ljude u tom poslu, u vrlo kratkom roku shvatio je kako stvari funkcioniraju, pa je kupio prvi film i počeo ga distribuirati.

• Tada smo počeli ozbiljnije raditi i osnovali tvrtku pod današnjim imenom Euro V.A.L. Prvo samostalno izdanje koje smo plasirali na tržište bilo je deset povijesnih dokumentaraca. Uglačnom je bila riječ o filmovima B- i C-produkcije jer smo za A filmove bili premali – dodaje Šimić.

Kako se tada nitko u Hrvatskoj nije bavio proizvodnjom, odnosno doradom kaseta, Šimić je vidio priliku za svoju tvrtku. Nabavio je stroj koji je namotavao onoliko vrpce u kasetu koliko je trajao film zbog čega su one bile jeftinije.

• Nakon što smo sklopili prvu kasetu, odnijeli smo je u Jadran film na testiranje. Ubrzo nakon što je naša kaseta zadovoljila njihove testove, Jadran film naručio ih je tisuću – ističe Šimić. Poslije su i druge kompanije od Šimićeve tvrtke počele nabavljati kasete, pa je Euro V.A.L. počeo rasti. Od kapitala koji je zaradio, proizvođači videokasete kupio je i strojeve za videoduplikaciju. Linija od 250 Panasonicovih videorekordera koju je naručio bila je prva velika narudžba Panasonicove profesionalne videoopreme. Rezultat je bio ugovor o distribuciji videoopreme te tvrtke u Hrvatskoj.

Iduća faza razvoja tvrtke bila je prelazak na digitalni format, odnosno na CD- i DVD-medij. Proizvodnja CD-ova i DVD-ova posve je zaživjela 2006., kad je Šimić nabavio strojeve za kompletnu proizvodnju. Nije ih se usudio prije kupiti jer nije imao vlastiti prostor, nego je unajmljivao prostorije od Jadran filma. No, kad su Šimiću prošle godine u Jadran filmu rekli da se mora iseliti iz njihovih prostora, u dva je tjedna morao preseliti cijeli pogon. Od Betona Lučkog u Jastrebarskom kupio je proizvodnu halu i onamo preselio proizvodnju. Pola je hale pregradio i nakon dva mjeseca uspio donekle uređiti pogone za proizvodnju.

• Nakon što se proizvodnja ustalila, počeo sam dovoditi i svoje poslovne partnere da vide taj prostor. Tada mi je Dubravko Merlić predložio da se ondje snimi serija ‘Moja tri zida’. Pristao sam na to. Počeli smo opremati studio i bacili se nasnimanje – kaže Šimić i dodaje da je tad ušao u posao video-produkcije.

U planu koncesija za tv Euro V.A.L. sa Šimićem na čelu ima otprilike 1,6 milijuna eura prihoda na godinu. Budućnost tvrtke vlasnik vidi u videoprodukciji i eventualnom upuštanju u televizijske vode. Naime, kako tehnologija napreduje, Šimić kaže da će prije ili poslije morati zakupiti neki kanal i početi se baviti distribucijom videa putem interneta.

Šimićeva se tvrtka, koju vodi sa suprugom Mirjanom, danas uglavnom bavi snimanjem i proizvodnjom videospotova, reklama, pa čak i zahtjevnih projekata poput ‘sitcom’ televizijskih serija. Prije nekoliko godina na Novoj TV prikazivala se serija ‘Operacija kajman’ koju su producijski iznijeli zaposlenici Šimićeve tvrtke. Nedavno su snimili i reklamu za Zagrebačku banku pod nazivom ‘90 sekundi’, a osim velikih klijenata poput banaka ili producijskih kuća Euro V.A.L. specijalizirao se za snimanje kongresa, poslovnih skupova, seminara te iznajmljuje i opremu.

Zbog brzog napretka tehnologije Šimić mora biti fleksibilan i konstantno pratiti tehnološki napredak da bi ostao u trendu. Iduća stuba u razvoju njegove tvrtke bit će, kaže, digitalna videoteka po uzoru na one koje već neki hrvatski telefonski operateri pružaju svojim korisnicima. Dugoročno pak razmišlja i o koncesiji za lokalnu televiziju.