Osim Tuđmana, Jurčevića, Čačića ili Vesne Pusić ni dečki iz moje kvartovske birtije nisu bez predsjedničkih ambicija… ako im to netko ozbiljno predloži i ako ih podrži.
Problem SDP-a moglo bi postati to što pritom nije uspio uvjeriti javnost da je Josipović uistinu njegov kandidat, nego ga se percipira kao kandidata Zorana Milanovića. I nije sigurno da će ostati jedini kandidat iz SDP-a. Jer čak i prije nego što je Josipović službeno potvrdio kao kandidat stranke kalkuliralo se da će se Jurčić kandidirati kao neovisni ne uspije li kao stranački. Ne vjerujem u takav rasplet. Već nekoliko tjedana potiču se spekulacije o Milanu Bandiću kao neovisnom kandidatu. Ne bih ih isključila. Ali Bandić je predobar taktičar da bi pravu nakanu otkrio prije jeseni.
Potpora jake stranke ili nekoliko jakih stranaka nužna je za pobjedu bilo kojemu predsjedničkom kandidatu. Tu je SDP prvi otkrio karte, što za Ivu Josipovića može biti prednost, ali mnogo više nedostatak. Prednost je naoko u tome što ima više vremena za pripremu kampanje za objašnjavanje svog programa. Ali za uspješnu kampanju nužno je imati protivnika. Glasovi se pridobivaju u duelu i sučeljavanju, a ne monologima i predavanjima. No zasad je potvrđeni stranački kandidat s kojim bi se Josipović teorijski mogao sučeljavati samo Damir Kajin iz IDS-a. Kažem teorijski, jer IDS nije stranka koja samostalno može biti ozbiljna potpora ozbiljnom predsjedničkom kandidatu. Damir Kajin nije kandidat kojeg bi mogla poduprijeti ikoja stranka osim IDS-a. Prema političkoj su orijentaciji vrlo slični, pa se ne bi imali oko čega sučeljavati. Uz to kao osobe posve su različiti: Josipović misli mnogo više nego što kaže pazeći pritom da ni s kim ne uđe u otvoreni konflikt, a kod Kajina misao kao da uopće ne prethodi govoru, ali važno je da je temperamentno i da je u sukobu s autoritetima. Dakle, i da se suče, jedan drugoga ne bi čuli niti bi oni koji ih slušaju mogli dobiti ideju u čemu je razlika osim u temperamentu i općem obrazovanju.
