Sa 50 milijardi dolara Kina će otkupiti većinu vrijednosnica MMF-a. Osim Kine za otkup MMF-ovih obveznica prijavile su se Rusija i Brazil, svaki s 10 milijardi dolara, čime bi se zatvorio prvi plasman tih vrijednosnica od 70 milijardi dolara. Tim potezom Kina, Rusija i Brazil žele smanjiti utjecaj dolara i ojačati svoju financijsku prisutnost u svjetskoj ekonomiji.
Nedavna objava Međunarodnog monetarnog fonda da će prvi put u svojoj 60-ogodišnjoj povijesti početi s izdavanjem obveznica prošla je prilično nezapaženo u velikim svjetskim medijima. Prema službenoj objavi fond će u očajničkom pokušaju da smogne novac koji svi već mjesecima obećavaju, ali ne isplaćuju, pokušati dosegnuti zamišljenih 500 milijardi dolara korištenjem financijskog instrumenta zvanog obveznica i izravno se, kao što se to inače kaže, dokapitalizirati prema više-manje tržišnom načelu na način kako to najčešće čine države. Svi, naime, još od početka krize uporno prebacuju vrući krumpir nužnog financiranja posrtnih svjetskih ekonomija gotovo izumrlom MMF-u, no malo tko je dosad zaista i uplatio obećani novac. Stoga ne iznenađuje takva odluka koja zaobilazi uobičajene mehanizme financiranja iz ‘članarine’ i izlazak na otvorena tržišna mora gdje će zainteresirani stvarno i platiti.
A nije da ih nema, dapače, odmah se formirao red u kojem su prva mjesta zauzete ekonomije u razvoju, okupljene u skraćenici BRIC koju bi valjalo zapamtiti jer će narednih godina biti sve više u upotrebi, što uostalom dokazuje i upravo opisani događaj. Kina, Rusija i Brazil izrazili su zanimanje za te mjenice vrijedne 70 milijardi dolara, koliko ukupno iznose najavljene kupnje obveznica. Kina bi, proporcionalno svojoj financijskoj snazi, odmah uzela 50 milijardi, dok bi Rusija i Brazil za početak krenuli nešto lakše, s 10 milijardi svaki. Rok dospijeća mladih MMF-ovih debitantica bit će pet godina. Očekivano, u igri su i Indija i Meksiko, a lista zainteresiranih vjerojatno će se s vremenom proširiti. Riječ je o prekretnici na nekoliko razina, pa je tim teže shvatljivo općenit izostanak zanimanja svjetskih medija.
Za početak, riječ je o prvoj donaciji Međunarodnom monetarnom fondu od strane zemalja u razvoju, smjer je prije uvijek bio obrnut. Samo po sebi i to je već zanimljiv znak. Svijet se, dakle, očito mijenja jer dok se bogati jedva sami mogu financirati, navodno siromašniji istresaju milijarde na stol bez previše računanja. No, dobro, to i nije neka ekskluziva, prije je još jedna potvrda turbulentnih vremena. Pažnju bi trebala privući jedna druga činjenica vezana uz taj fondov pravjenac. Mnogi će se sjetiti da je nedavno kineski guverner Središnje banke, onako u prolazu, spomenuo da možda dolar više nije dobro rješenje za svjetsku valutu i da bi trebalo početi razmišljati i o drugačijim pristupima. Bilo je očito da Zhou Xiaochuan tek ispituje teren i da se njegove teze neće tek tako realizirati. Ipak, mnogi su primijetili i da takav zahtjev u ova vremena daleko bolje drži vodu nego što bi to bio slučaj samo godinu prije. Xiaochuan, pak, ne odustaje samo tako, pa je prije samo nekoliko dana Kineska središnja banka ponovila svoj zahtjev za uvođenje nove svjetske valute. Vrijedni guverner ima i relativno jednostavno rješenje – proširenje funkcije Specijalnih prava vučenja, MMF-ove računovodstvene jedinice koju čini prosjek četiri najjačih valuta, jena, funte, dolara i eura. Iako nitko još ne želi ozbiljno razgovarati o detronizaciji dolara, mnogi su svjesni činjenice da zemlje u razvoju imaju goleme devizne rezerve, Kina najveće na svijetu, i da će, htjeli to bogati ili ne, početi polako diverzificirati svoje rezerve u druge valute.
