Ako ste u posljednje vrijeme kod privatnika (onog koji posluje bez ugovora s HZZO-om) popravili zube, obavili sistematski pregled, porođaj, pregled magnetskom rezonancijom, operaciju kuka itd., koristili ste se uslugama koje čine samo četiri do pet posto od svih obavljenih u hrvatskom zdravstvu. Prema procjeni predsjednika Hrvatske liječničke komore Hrvoja Miniga za Hrvatsku bi optimalni udio privatnog sektora u javnom, točnije solidarnom, zdravstvenom sustavu bio od pet do sedam posto. Dakle, još ima mjesta za poduzetne liječnike u privatnim vodama iako je zbog zamršenog sustava teško dokučiti koliko se novca doista vrti na tom tržištu.
Međutim, za ulazak u biznis i opstanak u njemu nužna su velika ulaganja, i to ne samo u prostor, opremu, kvalitetan kadar nego i u vlastito znanje jer izgleda za opstanak imaju vlasnici poliklinika koji su već i prije ulaska u biznis stekli ugled kao liječnici. Ipak, sve je više zahtjeva za otvaranje privatnih ordinacija i drugih ustanova. Kako to izgleda u praksi, govore ugledni liječnici koji su iskoračili iz sigurnosti javnih bolnica, natovali goreme kredite na leđa i okušali se kao poduzetnici.
- Tržišni uvjeti nisu zadovoljavajući jer liječnici nisu stimulirani za odlazak u privatni, posebice dok postoji kategorija privatne prakse izvan radnog vremena – tvrdi dr. Gabrić.
Glavna je njegova zamjerka nedostatak privatnoga zdravstvenog osiguranja koje pokriva i složene zahvate i liječenja, a ne samo sistematske pregledne i bolovanja:
- Događa se apsurd: privatnici se bave zdravim ili ne pretjerano bolesnim ljudima, a bolesne vraćamo sustavu. Točnije, sve što je skupo i sva neprofitabilna stanja vraćaju se na teret javnog zdravstva. Naime, osim što nema polica osiguranja za ozbiljnija stanja, ni od HZZO-a ne možemo tražiti pokrivanje troškova u istom iznosu koji za istu uslugu Zavod plaća javnoj bolnici – nastavlja Gabrić, koji krizu primjećuje po promjeni stila plaćanja: lani je, naime, u gotovini bilo plaćeno 80 posto usluga, a ove je godine odnos gotovine i kartičnog plaćanja 50 prema 50.
Osiguravajuća društva uglavnom pokrivaju sistematske pregledne, dijagnostiku i manje zahvate te nadoknađuju bolovanja, kaže.
Naravno, teško je uspoređivati liječnike i njihove usluge jer goleme su razlike u nužnim ulaganjima, ali i cijeni zahvata. Naime, svemu što je govorio Gabrić, prof. dr. Boris Nemec, specijalist ortoped i vlasnik Specijalne bolnice za ortopediju i opću kirurgiju u Matuljima, dodaje i nerealne, astronomske cijene koje drže farmaceutske tvrtke.
U neravnoopravnu smo položaju u odnosu na druge poduzetnike, primjerice i zbog zakonskog ograničenja na području marketinga – tvrdi dr. Zdenko Trampuš, vlasnik privatne stomatološke ustanove Ortoimplant. Pritom misli na članak 4. Pravilnika o načinu oglašavanja doktora stomatologije koji zahtijeva da opravdanost reklamiranja prosudi nadležna institucija.
-
Reklamiranju je prvotni cilj edukirati i informirati pacijente o mogućnosti liječenja te o novim tehnikama i tehnologijama, a ne oglašiti samu polikliniku. U postojećem je zakonu niz nelogičnosti, tim više što kod nas ne postoji zdravstvena tribina ili specijalizirani časopis koji bi pacijente laički upozorili na opasnosti od zubnih oboljenja i njihovih posljedica na druge organe. Tržište bi trebalo odlučiti hoće li prihvatiti našu poruku, a ne institucije koje na taj način monopoliziraju komunikaciju s pacijentima i odlučuju koju će informaciju propustiti i koju neće. Uostalom, postavlja se pitanje kako će naše marketinške aktivnosti zakonodavac ograničiti na inozemnim tržištima? Ako je državi u interesu razvijati dentalni turizam na domaćem i stranom tržištu, kako to učiniti bez marketinga? – pita se Trampuš.
-
Uvjeran sam da mali stroj za rezanje i bušenje kostiju, koji je u mojoj struci prijeko potreban, mora stajati mnogo manje od 92 tisuće kuna. Na tom se primjeru može odlučno vidjeti koliko je Hrvatskoj nužan razvoj privatnog zdravstva. Sada izračunajte koliko ima javnih bolnica i ortopedija, to pomnožite s najmanje dva nužna borera pa ćete vidjeti da nema države koja to može pratiti, nego, eto, samo kad govorimo o razvoju ortopedije – upozorava Nemec dodajući da privatnici još imaju i veliki problem kvalitetne liječnike privući u svoje ustanove.
Problem je daljnje obrazovanje i usavršavanje (malo je privatnika koji mogu ili su spremni financirati odlazak na kongrese, pa i poput Nemeca i Gabrića plaćati specijalizacije) te nedostatak osiguranja koje bi pokrivalo tužbe u slučaju sumnje na liječničku pogrešku.
Poliklinika ‘Dr. Nemec’ u Matuljima radi već šest godina. U četiri godine trebala bi isplatiti kredit podignut za otvaranje i opremanje ustanove. Od početka rada bolnica je svake godine bilježila od 20 do 30 posto više pacijenata nego godinu prije, ali ove se godine kriza očituje stagnacijom, odnosno istim brojem pacijenata kao i protekle godine. Točnije, lanjski prihod bio je 2,5 milijuna eura, što je u odnosu na 2007. rast od 19,5 posto, dakle 10 je posto manji nego prijašnjih godina.
Svjetlost: – Liječnike se ne potiče da odu u privatne, posebice dok postoji kategorija privatne prakse izvan radnog vremena.
Eva Jendriš Škrljak, Poliklinika Sunce: – Za jesen najavljujemo tri nova projekta koji se odnose na aktualne probleme današnjice – debljino, seksualnu disfunkciju te inovativni trudnički tečaj.
Boris Nemec, Specijalna bolnica za ortopediju i opću kirurgiju u Matuljima: – Farmaceutske tvrtke drže astronomske cijene. ‘Borer’ za rezanje i bušenje kostiju morao bi stajati mnogo manje od 92 tisuće kuna.
Sanja Bastić Ban, Moderna dijagnostika: – Glavnina onog što naplatimo odlazi na testove. Na svakom testu zaradimo 20 do 30 posto bruto. Međutim, vrijeme DNK analize tek dolazi.
Poliklinika Moderna dijagnostika pak raditi je počela 1996. kao privatna ordinacija za medicinsku citologiju, a od 2004. specijalizirala se kao ustanova za DNK analizu. Vlasnica dr. Sanja Bastić Ban uvjerenja je da je tržišna utakmica u zdravstvu ograničena nelojalnom konkurencijom kolega u državnom i privatnom sektoru.