U ovom trenutku politički je prioritet HDZ-a pokazati da i nakon odlaska Ive Sanadera ostaje stabilna i velika stranka s nesmanjenim koaličkim potencijalom. Prvi je korak učinjen opstankom vladajuće koalicije i formiranjem Vlade bez problema i proceduralnih improvizacija. Nakon toga, valja očekivati da stari lisci tehnologije političkog upravljanja, i u stranci i u državi, Vladimir Šeks, Luka Bebić i Andrija Hebrang osiguraju dojam jedinstvene stranke koja apsolutno podržava predsjednicu. Teze o starim stranačkim desničarima koji će sad početi međusobne bitke za prevlast u stranci pripadaju, čini mi se, u dječji vrtić politike i političke analitike. Oni su naprosto za takvo što preiskusni. Tek nakon toga, dakle negdje najesen, HDZ će biti spreman za šire koalicije.
SDP-u, kao drugoj velikoj stranci, prijevremeni izbori uopće ne odgovaraju u ovome trenutku. Nije dovoljno jak da bi mogao računati na izbornu pobjedu. Još jedan poraz bio bi prevelik udarac za stranku, koji bi nužno vodio u promjenu vodstva, frakcijska previranja… Naprotiv, status quo je za SDP trenutačno najugodnija pozicija. Osim toga, kako primjećuju pragmatičniji analitičari, novi saborski zastupnici SDP-a moraju ostati u saborskim klupama barem do veljače sljedeće godine da bi stekli pravo na povlaštenu zastupničku mirovinu. I to se vidjelo ovih dana, kako iz SDP-ovih reakcija na Mesićeve i HNS-ove pokušaje izazivanja parlamentarne krize i izvanrednih izbora, tako i iz benevolentnog pristupa pri izglasavanju nove Vlade. U ovom trenutku SDP zbog svoje uvjerljivosti mora biti oporben stranka i glasovati protiv Vlade. Ali njegovi čelnici ljudi Zoran Milanović i Željko Antunović s neublaženim su razumijevanjem primili obraćanje Jadranke Kosor. A i ona je govorom koji okuplja otvorila vrata mogućoj suradnji. Prigodne kritičke recitacije prepuštene su onima koji tek trebaju zaraditi saborsku mirovinu.
