MADOFF

Prevarant stoljeća dobio maksimalnih 150 godina zatvora. Poštovani, mirni Amerikanac iz susjedstva, jedno vrijeme predsjednik burze NASDAQ, trideset je godina varao ulagače. Istraža je pronašla oko 1.500 žrtava i između 13 i 17 milijardi ukradenog novca, no tvrdi se da je mnogo više i žrtava i gubitaka. U ožujku je Barnard Madoff priznao krivnju prema svih 11 točaka, a ovog mu je ponedjeljka izrečena i kazna.

Kad je pukla u prosincu prošle godine, afera Madoff savršeno se uklonila u opći kaos i nevjericu koju je globalna kriza, tada već u punom zamahu, izazvala. Kao da nije bilo dovoljno to što se cijeli sustav iz temelja potresao i prouzročio brusenje noževa u vezi s regulacijom, menadžerskim naknadama, Wall Streetom, financijskim sektorom, smislim života kao takvim i sličnim, pojavio se Bernard Madoff s prijevarom ‘teškom’ 65 milijardi dolara (iako neki tvrde kako je iznos tužiteljstvo kasnije napumpalo uračunavajući i obećane zarade) i zabio valjda posljednji čavao u lijes američkoga kapitalizma kakvog je svijet poznavao. Gotovo sve u toj priči bio je najgori mogući scenarij.

Usprkos zahtjevu svog odvjetnika, Bernard Madoff dobio je maksimalnih 150 godina zatvora i oduzeta mu je sva, poznata, imovina. Olakotnih okolnosti nije bilo, dapače, samo otegnotih, dok su se u sudnici nizali probrani, najgori slučajevi uglavnom obitelji koje su ostale bez uštedevine. Iako se bezbroj puta ispričao, žrtve su ostale sasvim netaknute njegovim emotivnim ispadom. Čovjek je bio poštovan i ugledan, onaj mirni Amerikanac iz susjedstva koji predanim radom mlati pare sebi i drugima, predsjednik NASDAQ burze u jednom razdoblju života i vlasnik investicijske tvrtke koja je svojim klijentima nudila stabilne i visoke prinose uz godišnji rast prihoda od deset posto.

U slobodno vrijeme, pak, Madoff je bio najobičniji prevarant koji se koristio jeftinom i prastarom smičicom – piramidom (engl. ponzi scheme) kako bi prelio tudi novac iz šupljeg u prazno u međuvremenu ga upotrebljavajući u osobne svrhe. Primjerice, za penthouse vrijedan sedam milijuna dolara u kojem je provodio kućni pritvor na početku sudskog procesa i nakon što je položio jamčevinu od deset milijuna dolara. Posebno otegnotna okolnost je sljedeći podatak – igra je trajala gotovo trideset godina i odigravala se famoznim regulatornim tijelima ispred nosa cijelo to vrijeme. Baš kad su SEC, američka regulatorna agencija, i ostatak nesposobne i nezainteresirane administracije pokušavali spasiti ostatke ostataka ugleda narušenog uslijed globalnog otapanja.

Štoviše, 1999. provedena je istraga koja, očito, nije uspjela utvrditi da čovjek već 20-ak godina mulja sve od bakica u staračkom domu do poznatih redatelja i glumaca. Uz takvu administraciju globalni financijski kolaps postaje mnogo jasniji. Godina 2008. bila je zaista očajna za zapadni kapitalizam, jer kad kiši, onda lijeva. Gotovo sve u toj priči bio je najgori mogući scenarij.

S obzirom da je cirkus trajao tri desetljeća, broj pogodjenih njegovim muljanjem još uvijek je teško utvrditi. Neke se podatke mora izvlačiti sa starih mikrofilmova iz davne 1979., a dosad je pronađeno tek miliardu dolara otuđenog novca. Klasično pitanje vršiti i u tom slučaju – gdje je novac? Unatoč svim njegovim ispričama, skrušenom traženju oprosta, priznanju krivice i krokodilskim suzama koje je nesumnjivo prolio, Bernie nije otkrio gdje je novac, ali ni tko je sve s njim bio u igri. Mnogi, naime, ne vjeruju da je mogao sâm trideset godina ‘voziti’ toliko uglednih klijenata.

Njegovoj ženi i dvojici sinova nije pala vlas s glave otkad je afera provaljena, iako su bili zapošleni u njegovoj kompaniji Madoff Securities. Blockbuster scenarij prve klase. Madoff je iza sebe ostavio uništene sudbine, presušene mirovinske fondove, rasturene obitelji i uništene snove. Zvuči otrcano, ali nažalost sasvim je točno. Posljednji čin te nadasve zanimljive drame počeo je 11. prosinca prošle godine uhićenjem maštovitoga gospodina.

Madoff nije pružao nikakav otpor i vjerojatno je osjetio neku vrst olakšanja kad je napokon zaustavljen. U ožujku je priznao krivnju po svih 11 točaka optužnice sažetih u međunarodno pranje novca, kradu i prijevaru. Ima i mrtvih. Dosad je za dva samoubojstva utvrđeno da su povezana s Madoffovom prijevarom, a posebno je žalosno što je velik dio njegovih klijenata starije dobi ostao bez mirovine. Izvješća govore o osamdesetogodišnjacima koji se vraćaju na posao jer nemaju od čega više živjeti. Tragične priče nevjerojatno je lako naći u nekim osam i pol tisuća žrtava, među kojima se mogu naći i oni koji neće spavati na ulici, poput glumca Kevin Bacona, redatelja Stevena Spielberga i Pedra Almodovara te nobelovca Elieja Wiesela.

Baš poput svog oca, i Bernie je u svijet visokih financija ušao prvo kao instalater prskalica i spasilac na plaži, nakon čega ulaže svoju ušteđevinu od pet tisuća dolara u danas legendarnu tvrtku. Upotrebljava tada još opskurne informatičke tehnologije, tvrtka se počela probijati u poslovnom svijetu, a spomenuta tehnologija koju je pomagao razviti će postati NASDAQ. S druge strane, autističnost regulatornih tijela možda i nije sasvim slučajna: imao je vrlo dobre veze i mnoga su mu vrata u Washingtonu bila otvorena, posebice u SIFMA-i, najvažnijoj organizaciji za vrijednosne papire u SAD-u.

Prema Madoffovom sudskom priznanju, piramidu je pokrenuo 1990. iz sasvim prozračnih razloga – želio je ispuniti očekivanja visokih povrata svojih klijenata usprkos krizi. Nadalje, priznavao je da nije nikada novac svojih klijenata legalno uložio, već ga je jednostavno deponirao na svoj račun u Chase Manhattan banci. Taj je račun onda koristio za isplatu pojedinačnih povrata na investicije svojim klijentima, a ‘zarada’ je bila rezultat jedinstvene ‘split-strike’ strategije, brokerske kombinatorike u kojoj je teško naći glavu i rep. Prema iskazu, njegova je najmjerena bila vratiti se legalnom poslovanju, ali je bilo ‘teško i na kraju nemoguće’ pomiriti različite račune. A možda mu se jednostavno svidio daleko lakši način zaradivanja.

Njegov odvjetnik zapravo je imao vrlo lak posao nakon toga i uljudo je zamolio sud da mu ne razrezuje krvničke kazne, pozivajući se pritom na procjenu njegova preostalog života od samo 13 godina. Bilo kako bilo, čovjek si je osigurao mjesto u financijskoj povijesti svijeta, a scenarij toliko puta viđen ponovit će se još jednom. Novca nema, nitko mu nije pomagao, ljudi su ostali s gaćama na štapu, nikom zapravo ništa. Tužitelji su ustvrdili da će i uza svu aktivnost istražnih organa biti vrlo teško locirati sve žrtve i odrediti točan iznos gubitaka.

Na kraju, neki će film vjerojatno spekulirati o mogućim suradnicima i novcu koji nisu pronađeni. Epilog u budućem filmu reći će da je zaigrani Bernie dobio maksimalnih zakonom propisanih 150 godina zatvora, koje vjerojatno neće moći odslužiti do kraja i da je provaljen u najgore mogućem trenutku. Sudbina mu je opalila nekoliko ironičnih pljuski. Uspješno je muljao ugledne klijente, ali i one manje ugledne koji to zasigurno nisu zaslužili, desetljećima, da bi ga od svih analitičara, saveznih agencija i novinara glave došla prokleta recesija.

Kriza i recesija, pak, nisu bile neke manje cikličke, nego orkani koji su otpuhali neke od temelja modernog kapitalizma tako da je netko morao hitno visiti, a Bernie se jednostavno i nesebično servirao krvi žednima medijima, političarima i javnosti. Na kraju, njegova prijevara od, realno 13-17 milijardi dolara, uspoređena s prijevarom zvanom kriza koju je uzrokovao neoliberalni galopirajući kapitalizam, djeluje gotovo beznačajno. Da bi se izračunalo koliku su štetu u novcu i sudbinama napravili razni klaunovi po Wall Streetu, njihovi svjetski pandani i međudjera najvećih svjetskih kompanija, vjerojatno bi trebalo izumiti zasebnu znanost, interdisciplinarnog tipa.

Njegov zločin je ogroman u to nema sumnje, ali neki cinik bi se zapitao bi li bijes oko izgubljenog novca bio manji da je jednostavno propao u nekoj legalnoj Wall Street investicijskoj shemi? Možda na tržištu kreditnih derivata?