CUVAMO PRIRODU VISE OD 60 GODINA

današnjih oko 100 milijuna eura poraste na 150, a još 50 radimo u inozemstvu. Znači da IGH udvostruči osnovnu djelatnost, a da približno četvrtinu ili možda malo više bude na inozemnom tržištu – kaže Radić.

Prema Radićevim riječima ti su planovi ostvarivi, no nije mogao precizirati koji je od najavljenih projekata najizgledniji za skoru realizaciju. Trenutačno je potpisana gradnja autoceste prema ruskom Sočiju vrijednosti pet milijuna eura, poslovi nadzora nad gradnjom autocesta u Albaniji, projektiranje autoceste Doboj – Banja Luka u BiH te dva posla u Crnoj Gori (Kotor i autocesta Bar – Boljare). S financijskog stajališta nijedan od tih poslova ne jamči višestruko povećanje prihoda iz inozemstva, pa IGH, njegove lobiste (nijedan infrastrukturalni projekt ne može se realizirati bez snažne podrške lobista), ali i hrvatsku gospodarsku diplomaciju očekuje dosta posla u vezi s dogovaranjem projekata izvan Hrvatske.

Još dva potencijalna ‘posla stoljeća’ mogla bi se ostvariti u dogledno vrijeme, no u IGH-u nisu željeli komentirati stvari koje još nisu finalizirane. Riječ je o desetak hidrocentrala u Rusiji, to bi mogla biti i gradnja autoceste u Bugarskoj, koja je po broju bržih prometnica na razini Hrvatske u 1995., a ima ambiciozne planove sagraditi čak 717 kilometara novih autocesta do kraja 2015.

Evo dobit ćete i malu ekskluzivu – sljedeći tjedan idem u Bugarsku na pregovore oko poslova u toj zemlji – kratak je Radić ne želeći ulaziti u detalje.

No, iako je IGH u objema zemljama već prisutan kroz institucije koje je s tamošnjim partnerima osnovao u Sofiji i Moskvi, to nije jamstvo da će do realizacije tih velikih i važnih projekata doista i doći.

Autocesta Bar – Boljare jedini je doista veliki posao za koji se s velikom sigurnošću može reći da će popraviti inozemnu bilancu IGH-a, ali i ostalih kompanija uključenih u konzorcij domaćih građevinara, no kao i kod svakog posla u tome sektoru u današnjim recesijskim vremenima iza toga stoji Kvaka 22, a ona se sastoji u iznalsku bankovnog kapitala koji će financirati posao. Uspješno konzorcij riješiti i taj ‘štiti’ problem, mjesta za strah za budućnost građevinara uključenih u posao doista neće biti.

IGH je ovdje u prednosti u odnosu na druge članice konzorcija iz razloga što projektiranje i nadzor po redoslijedu dolaze prvi pa bi se financijski efekti tog posla mogli vidjeti već potraj ove, zasigurno početkom sljedeće godine, a procjene analitičara govore da bi od cijeloga kolača IGH-u trebalo pripasti između osam i deset posto od ugovorene svote, tj. između 200 i 270 milijuna eura. Osim tog problema otegotna okolnost za bilancu IGH-a je i vrlo visoka razina kratkoročnih obveza u ukupnim kreditnim zaduženjima tvrtke.

Od 1,4 milijarde kuna obveza čak se 954 milijuna odnosi na kratkoročne obveze koje, osim što ih valja refinancirati zbog dospjeća, snažno utječu na troškovnu stranu kompanije budući da se kamate na takve kredite trenutačno kreću oko 10 posto. Vidljivo je to i prema poslovnom izvješću za prvi kvartal u kojemu je stavka tečajnih razlika (zbog kredita vezanih uz euro) porasla sa 700 tisuća na 12 milijuna kuna, a u to nisu uključeni troškovi kamata. Radić kaže da su u posljednjem kvartalu počeli sa snažnijom komunikacijom s bankama nastojeci refinancirati dugovanja, a s time se nastavilo i u 2009. Prije nekoliko dana refinancirani su komercijalni zapisi u iznosu od 80 milijuna kuna te 40 milijuna kuna dospjeloga kredita prema Splitskoj banci izdavanjem nove tranše kratkoročnih korporativnih vrijednosnih papira, no to je samo dio obveza koji ove godine dospijeva na naplatu.

Naime, u prosincu dospijeva još 94 milijuna kuna duga za projekt Zagrepcanka a 2010. je još izazovnija po tom pitanju. Za IGH bi najbolja varijanta bila kad bi se sve obveze mogle iz kratkoročnih u dogovoru s bankama pretvoriti u dugoročne no to je u ovom trenutku vrlo teško ostvarivo. Izglednije je da će troškovi kamata opterećivati bilancu kompanije sve dok se kriza na financijskim tržištima ne smiri.

Očekujemo oporavak bankarskog sustava sredinom 2010. – rekao je Radić potvrđujući projekcije Ersteovih analitičara, no u slučaju da se te optimistične prognoze ne ostvare IGH bi se mogao naći u gadnim teškoćama. Već sada ga nagriza goruća nelikvidnost koja je u njegovom slučaju potaknuta od strane države, točnije tvrtki koje upravljaju cestama i autocestama u zemlji, a ako se ona produbi IGH kao rezervnu varijantu ima u planu prodati jedan od developer skih projekata, koji su višega cjenovnog razreda i mogli bi naći kupce čak i u ovim kriznim vremenima.

Riječ je ponajprije o projektima Bundek, Ban centar, Zagrepcanka i Radeljević u Dubrovniku, od kojih svaki vrijedi nekoliko desetaka milijuna eura.

Svaki od tih projekata je ‘bombončić’ i imat će svoje kupce bez obzira na krizu – smatra Radić.

Trenutačno financijsko stanje IGH-a nije toliko kritično kao kod nekih drugih građevinara, iako i oni pate od nelikvidnosti. Prema izjavi čelnih ljudi kompanije, potraživanja iznose 300 milijuna kuna, dok obveze iznose 50 milijuna, ali ni jedna ni druga stavka nije utješna ako utječu na redovito poslovanje kompanije.

Racionalizacija je vidljiva na svakome planu (na oglašnom panou u jednom od ureda u kojemu su snimljene fotografije za Lider stoji obavijest o racionalnijem korištenju službenih automobila), a isplata plaća je s 5. pomaknuta na 15. u mjesecu s redoslijedom isplate od najmanjih prema najvećim primanjima, no sve to neće biti dovoljno produbiti li se kriza i više od predviđanja analitičara, koji, budimo iskreni, posljednjih nekoliko godina nisu imali sjajne rezultate kad je riječ o prognozama.

U Hrvatskoj je na djelu klasični nekretninski balon koji svi podgrijavaju: banke, građevinari pa sve do pojedinačnih kupaca nekretnina. To se povremeno ponavlja širom planeta, od Japan, SAD-a, pa dalje, no začarani krug primljiv je svima u trenutku kada nosi dobru zarađu. Okrenu li se stvari naglave, kao što je sada slučaj, opstaju samo najjači i najsnalazišniji. IGH se u domaćem građevinskom sektoru sigurno može svrstati među one s većim izgledima za preživljavanje.