Izlagači

Ovogodišnji Sajam transporta i logistike u Münchenu okupio je 1.650 izлагаča iz 60 zemalja među kojima je nastupilo i pet hrvatskih tvrtki.

Hrvatska je sudjelovala s tri izložbenih prostora (Lučka uprava Rijeka i Janaš, Grad Rijeka te HGK) smještena u neposrednoj blizini, što se pokazalo vrlo praktičnim i izlagičima i zainteresiranim posjetiteljima.

Na HGK-ovu standu izlagalo je pet tvrtki: HŽ Cargo, Gredelj, Agit, La Log i Trast. Zajednički nastup u HGK-ovoj organizaciji već je postao tradicionalan za pojedine hrvatske tvrtke. HGK-ova potpora izlagača bila je očekivano odlična, od pripreme i organizacije do nastupa. Sudeći prema komentarima i izjavama nakon sajma, gotovo svi izlagači zainteresirani su za takav nastup i na idućem sajmu za dvije godine. Osoblje Belimpexa, službenog predstavnika minhenskog sajma u Hrvatskoj, bilo je stalno na usluzi hrvatskim izlagačima i posjetiteljima.

Na sajmu se svakodnevno održava niz znanstvenih i stručnih predavanja, seminarova, prezentacija, okruglih stolova i sličnih okupljanja. Središnji dan za hrvatske izlagače bio je prvi put organiziran Dan Hrvatske. Na njemu je prezentaciju među ostalima uveličalo izaslanstvo Ministarstva mora, prometa i razvitka na čelu s državnim tajnikom Draženom Breglecom. U ime znanstvenih institucija bili su nazočni profesori sa zagrebačkog Fakulteta prometnih znanosti na čelu s dekanom prof. dr. Ivanom Dadićem. HGK je pak predstavljala direktorica Sektora za promet i veze Ljubica Herceg. Na tribini je sudjelovalo više od stotinu domaćih i međunarodnih zainteresiranih posjetitelja.

Prezentacije su održane na engleskom i njemačkom jeziku. Nastup hrvatskih izlagača bio je vrlo dinamičan i zanimljiv. Prezentacije su obuhvaćale sve vrste prijevoza. Direktor sajma Reinhard Klein također je usprkos svojim obvezama uspio određeno vrijeme boraviti na tom događanju. Imao je vrlo dobro mišljenje o kvaliteti izlaganja. Nakon toga na hrvatskim je standovima održan domaćak na kojem su se nazočni i dalje družili u stručnim i poslovnim razgovorima, ali u malo opuštenijoj atmosferi. Još je jedan minhenski Sajam transporta i logistike iza nas, ali teška su vremena za prijevozništvo ispred nas. Ipak, usprkos recesiji isplatilo se doći na sajam na kojem se okuplja najviše prijevoznika, razmjenjuju se iskustva iz raznih zemalja, prezentiraju novosti… Sljedeći Sajam transporta i logistike održat će se od 10. do 13. svibnja 2011.

Čiste plaće za ožujak i travanj i da ovih dana sindikalisti imaju novi sastanak na kojemu će odlučiti kako će nastaviti borbu za svoja prava, ne isključujući novi strajk.

Radnicima ne ulijeva nadu u bolju budućnost ni objava Uprave tvrtke na Zagrebačkoj burzi u kojoj, među ostalim, stoji: ‘U slučaju stečaja navedenih društava-kćeri Grupa će nastojati sačuvati što više radnih mjesta.’

Poslovanje Grupe Industrogradnje u 2009. teško je analizirati zbog nekoliko razloga. Prvi se odnosi na poslovanje Grupe, koje se obavlja putem sedam ovisnih društava i još nekoliko posredno povezanih tvrtki, a drugi na potpunu netransparentnost društva u ovoj godini. Naime, Industrogradnja se nalazi u grupi od 59 tvrtki koje još nisu objavile kvartalna izvješća na Zagrebačkoj burzi za prvo tromjesečje. Osim toga na uporno nastojanje da se dobije bilo kakva izjava o tome što se događa u toj tvrtki o kojoj su mediji nakon objave rezultata za prošlu godinu pisali hvalo-spjeve kao jedinom građevinaru koji se uspješno nosi s krizom, predsjednik Uprave Josip Galincu i još neki čelni ljudi u kompaniji ostali su nijemi i molili za strpljenje mjesec ili dva. Nažalost, njihovi radnici ne mogu toliko čekati plaće.

Kamo je isparilo 181 milijun kuna iz prošle godine? Na to pitanje ne može se dati jednoznačan odgovor čitanjem konsolidiranog izvješća koje je potpisala revizorska kuća Deloitte iskazavši vlastito mišljenje da su podaci prikazani objektivno i zrake stvarno financijsko stanje Industrogradnje. Uvidom u detalje može se zaključiti da je dobit nastala prijenosom vlasništva na nekretninama u ovisna društva. Čista je dobit samo nešto veća od 20 milijuna kuna iako je i to vrlo dobar rezultat u odnosu na protekle godine u kojima je ta tvrtka iskazivala gubitke. Ipak, isto tako valja znati da je u protekloj godini izvršena novčana dokapitalizacija s čak 218 milijuna kuna koja bi osim za podmirivanje dospjelih obveza trebala služiti i za redovito poslovanje društva, u što se svakako ubrajaju i radničke plaće.

Josipu Galincu može se oprostiti dio grijeha jer su kreditna kriza i val nelikvidnosti glavni razlozi lošeg poslovanja cijeloga građevinskog sektora. Dio problema s kojima se Industrogradnja suočava posljedica je i prijašnje uprave koja je poslovanje vodila na rodačkim temeljima i granici kriminala, zbog čega iz tog vremena potječe većina od nekoliko tisuća sporova na sudovima. Međutim, Galincu ne amnestira to što je tvrtka zatvorena prema javnosti i što se poslovi vode netransparentno, putem ovisnih društava.

Prema riječima sindikalaca radnici Industrogradnje trenutačno su aktivni na gradilištima dvaju objekata u Puli, u Zadru, Zagrebu te na dijelu autoceste Zagreb – Sisak. O poslovima u inozemstvu, koji su lani bili zaslužni za trećinu prihoda od prodaje (Rusija, Tatarstan) i nema govor, što upućuje na zaključak da se tvrtka potpuno okrenula domaćim, u ovome trenutku zbog nelikvidnosti dosta riskantnijim, poslovima. Takav preokret djelomično ima smisla jer je Rusija u još većim problemima u građevinarstvu. Ipak, čini se da je Uprava malo precijenila vlastite mogućnosti i zaletjela se u projekte za koje u ovom trenutku nema kupaca.

Kako kažu sindikalci, tvrtka u posljednjih godinu i pol stalno reducira broj zaposlenih. Kovačević tvrdi da svaki mjesec Industrogradnja na različite načine iz popisa zaposlenih briše 15-ak novih radnika, tako da bi kraj godine, nastavi li tim tempom, mogla dočekati sa 600-tinjak zaposlenih. Iako je kapitalizam katkad nemilosrdan i sudbine zaposlenika nisu kategorija o kojoj se investitori previše brinu, odgovorna uprava predstavila bi vlastite planove za restrukturiranje tvrtke, koji javnosti nisu dostupni. Konsolidacija poslovanja također pretpostavlja združivanje svih djelatnosti u jednu matičnu tvrtku, što nije praksa nove Uprave, koja je uz četiri stare tvrtke u protekloj godini osnovala tri nove: Industrogradnju projekte, Industrogradnju nekretnine i I grupu. Osim toga kupljen je 29-postotni udio u pulskom Bojoplastu i sklopljen nikad objavljen ugovor o suradnji s jednim od većih dioničara kojim je tvrtka stekla kontrolu nad većinskim udjelom u navedenoj tvrtki, no ona u 2008. nije uvrštena u jedan od subjekata konsolidacije.

Poseban odnos Industrogradnja ima s još dvije tvrtke – Planidal ulaganjima i Oportunitas ulaganjima. Te su tvrtke dva najveća dioničara u TOZ-u Penkali za čija je zemljišta bila zainteresirana Industrogradnja i – nemaju zaposlenih. Isplaćena im je pozajmljica od 32 milijuna kuna, a u zalog su uzete upravo TOZ-ove dionice. Iako se može reći da je tu riječ o dobrom ulaganju, dvije tvrtke možda služe i kao paravan za kupnju 35-postotnog udjela u TOZ-u Industrogradnjinim novcem. Osim tog ulaganja kompanija je potkraj prošle godine posjedovala i dioniće nekoliko veoma likvidnih hrvatskih kompanija u vrijednosti od 4,3 milijuna kuna koje se mogu smatrati gotovim novcem. Ako nisu prodane, radnici, ali i dioničari, mogu tražiti odgovor zašto to nije učinjeno.

Industrogradnja, izgleda, pati od nedostatka bankovnog financiranja, koje je ove godine dostupno jedino državi i najvećim kompanijama. Činjenica da u strukturi duga prevladavaju kratkoročne obveze Galincu nije dopuštala manevarski prostor za reprogramiranje duga, tako da se sada može samo nadati da će se tempo plaćanja potkraj godine popraviti i započeti projekti početi donositi financijsku dobit. Budućnost Industrogradnje ovisit će ponajprije o tempu realizacije vlastitih projekata stanogradnje i umjehnosti u pregovorima s bankarima bez čijeg kapitala Industrogradnja, ali i nijedna tvrtka iz sektora, ne može preživjeti. Pozitivan učinak imalo bi i rješavanje brojnih sudskih sporova (Duga Uvala, Hospimedica itd.).

Galincu i Upravi može se zamjeriti manjak sluha prema vlastitim zaposlenicima i nedovoljna transparentnost prema dioničarima izvan vlastita kruga. Kako inače objasniti razmatranje isplate dividende, a samo dva mjeseca poslije kašnjenje u isplati plaće za veljaču i travanj? Možda podatkom da je ta obavijest imala nadnevak – prvi travnja.